Vaps (pokret)
| Vaps Eesti Vabadussõjalaste Liit | |
|---|---|
 | |
| Predsjednik | Andres Larka |
| Osnivanje | 1929. |
| Raspuštanje | prosinac 1935. |
| Sjedište |  Tallinn, Estonija |
| Ideologija | estonski nacionalizam antikomunizam antiparlamentarizam populizam |
| Politička pozicija | desnica |
Vaps[1] (estonski: Eesti Vabadussõjalaste Keskliit, kasnije Eesti Vabadussõjalaste Liit), odnosno Savez sudionika Estonskog rata za nezavisnost,[2] bio je, inicijalno, organizacija veterana Estonskog rata za nezavisnost, a kasnije i ekstremno desni politički politički pokret koji je igrao značajnu ulogu u estonskoj politici u Međuratnom periodu. Organizacija je osnovana 1929. godine, a iako su inicijalno prihvaćali samo veterane, kasnije su, kao podršku, prihvaćali i druge članove.[1] Vođe pokreta bili su Andres Larka, koji je bio formalni čelnik i predsjednički kandidat, te Artur Sirk.
Vaps je započeo kao paravojna organizacija fokusirana na antikomunizam i antiparlamentarizam, zalažući se za autokratsku državu sa snažnim predsjednikom koji bi uživao gotovo diktatorske ovlasti.[3][4][4][5] Uz to je pokret bio izrazito nacionalistički nastrojen.[6] Ipak, u periodu kada je fašizam postajao popularan među europskim desničarima, Vaps nikada nije usvojio toliko ekstremne stavove; pokret nije imao nikakvu rasnu politiku, a uz to su i otvoreno kritizirali nacistički progon Židova,[3] iako su inicijalno pozdravili Hitlerov dolazak na vlast, samo da bi se kasnije distancirali od njemačkog kancelara.[7] Također, Vasp nije pokazivao otvorene tendencije prema nasilju, kao ni prema teritorijalnoj ekspanziji.[8] S druge strane, poput talijanskih fašista, nosili su crne odore i crne beretke te su koristili rimski pozdrav na svojim skupovima. Međutim, iako Vaps nikada nije postao otovreno fašistički pokret, umjereniji članovi pokreta, poput Johana Pitke, napustili su pokret u jednom trenutku zbog neslaganja sa službenom politikom. Također, Vaps je održavao bliske kontakte s finskim fašistima.[3] Vaps je izdavao i službeno glasilo, Võitlus (srpskohrvatski: Borba).
Vaps, zanimljivo, nikada nije izašao na parlamentarne izbore, iako su bili značajan faktor na estonskoj političkoj sceni. Nakon što su 1933. godine, nakon pritiska na vladu, dobili dozvolu za provođenje referenduma o donošenju snažnog prezidencijalističkog ustava (koji je dobio podršku 72.7% pristupnika),[9] tadašnji premijer Jaan Tõnisson, inače protivnik navedenih ustavnih reformi, iskoristio je izvanredno stanje proglašeno prije tog referenduma i zabranio Vapsu djelovanje; ipak, to nije ugasilo pokret, koji se vratio s još radikalnijim stavovima. Nakon uspjeha u velikim gradovima na lokalnim izborima, a unatoč činjenici da u ruralnim dijelovima zemlje nisu imali gotovo nikakvog uspjeha, Vapsov kandidat Andres Larka bio je prvi favorit predsjedničkih izbora zakazanih za 1934. godinu. Svjestan te mogućnosti, državni poglavar Konstantin Päts proglasio je, nakon lokalnih izbora, novo izvanredno stanje u cijeloj zemlji 12. srpnja 1934. godine, čime je ponovo raspustio Vaps, a čelnici pokreta su mahom pohapšeni.
Vaps je službeno zabranjen i raspušten u prosincu 1935. godine. Dana 6. svibnja 1936. godine, 150 članova pokreta završilo je na sudu; njih 143 je osuđeno na dugogodišnje zatvorske kazne. Iako su svi oni amnestirani, a pokret aboliran 1938. godine, Vaps više nije uživao ni približno snažnu podršku naroda kao i ranije. Ironično, iste je godine donesen novi estonski ustav koju je u Estoniji uveo snažan predsjednički sustav.[10][11][4]
Postojao je pokušaj da se pokret obnovi 2009. godine, međutim je odbijen,[12][13] a 2019. godine je službeno potvrđeno kako Vaps nema više aktivnih članova.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Vaps”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 14 March 2015.
- ↑ Conclusions of Estonian International Commission for Investigation of Crimes Against Humanity Arhivirano 29 June 2008 na Wayback Machine-u
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Kasekamp, Andres (3 June 2000). The Radical Right in Interwar Estonia. ISBN 9780312225988. Pristupljeno 14 March 2015.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 A History of Fascism, 1914-1945 By Stanley George Payne ISBN 1-85728-595-6
- ↑ T. Parming, The Collapse of Liberal Democracy and the Rise of Authoritarianism in Estonia, London, 1975
- ↑ Kasekamp, Andres (3 June 2000). The Radical Right in Interwar Estonia. ISBN 9780312225988. Pristupljeno 14 March 2015.
- ↑ "Ajaloolane: ka vapsid ise pidasid end fašistideks" Postimees, 18. august 2017
- ↑ Marandi, Rein "Must-valge lipu all : Vabadussõjalaste liikumine Eestis 1929-1937. 1. Legaalne periood (1929-1934)" Stockholm : Centre for Baltic Studies at the University of Stockholm, 1991
- ↑ Andres Kasekamp, „Fascism by Popular Initiative: The Rise and Fall of the Vaps Movement in Estonia”, Journal of Comparative Fascist Studies (voeventl 4): pp. 157–158
- ↑ S. Payne, A history of Fascism, 1914-1945, Routledge, 1995
- ↑ „Eesti Vabariigi arengulugu aastatel 1918–1940”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-09. Pristupljeno 2022-02-25.
- ↑ Postimees 15 April 2009 22:27: Jüri Liim taastab vapsiliikumise
- ↑ „Vabadussõjalaste Keskliit jätkab tegevust ajaloolise nimega”. Postimees. 7 July 2009. Pristupljeno 14 March 2015.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Andres Kasekamp. 2000. The Radical Right in Interwar Estonia. London: Palgrave Macmillan, ISBN 0-312-22598-9
- Varrak, Toomas (2000). „Estonia: Crisis and 'Pre-Emptive Authoritarianism”. u: Berg-Schlosser, Dirk. Conditions of democracy in Europe, 1919-39: systematic case-studies. Palgrave Macmillan. str. 109–128. ISBN 0-312-22843-0.