Uvjetna kazna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Uslovna ili uvjetna kazna u krivičnom pravu označava oblik sankcije odnosno kazne koja se na sankcioniranu/kažnjenu osobu primjenjuje jedino pod točno određenim uvjetima, odnosno njeno neprimjenjivanje ukoliko sankcionirana/kažnjena osoba ispuni određene obaveze, najčešće u tzv. roku kušnje, odnosno vremenskom periodu na koji je kazna izrečena.

Najčešći oblik uvjetne kazne je uvjetna kazna zatvora, pri čemu uvjetno osuđena osoba ostaje na slobodi za vrijeme roka kušnje pri čemu mora ispunjavati određene obaveze od kojih je najvažnija ne-činjenje ili ponavljanje krivičnih djela ili prekršaja, financijska restitucija žrtvama, liječenje od ovisnosti, tečajevi o sigurnosti prometa, društveno koristan rad i sl. Radi primjenjivanja uvjetne kazne se mogu propisati i dodatne mjere nadzora, koje uključuju ograničenje slobode kretanja (kućni pritvor), obavljanja određenih djelatnosti i kontakata sa određenim osobama, odnosno obavezu redovnog prijavljivanja policiji, socijalnim i drugim službama.

Uvjetna kazna se u pravilu primjenjuje za tzv. laka kaznena djela ili prekršaje, odnosno za slučajeve u kojima postoje olakšavajuće ili specifične okolnosti zbog kojih primjena redovne, odnosno bezuvjetne kazne ne bi postigla svrhu kažnjavanja (generalna i specijalna prevencija), odnosno predstavljala neopravdano trošenje financijskih i drugih resursa države. Uvjetna kazna se zato izriče mladim ili prijestupnicima koji su počinili prvi prijestup, odnosno koji su kao svjedoci pokajnici surađivali tijekom istrage.

V. također[uredi | uredi kod]