Utvrda Čačvina

Utvrda Čačvina je ruševna srednjovjekovna utvrda kod Trilja.

Strateški položaj

Utvrda Čačvina nalazi se oko 8 kilometara sjeveroistočno od Trilja, na nadmorskoj visini od 705 metara. Nalazi se na vrhu brda, iznad vjekovnog puta koji iz Cetinske krajine preko Buškog blata vodi prema Livnu i Duvnu. Ovom rutom i danas vodi put od Trilja prema Livnu: državna cesta D220.

S vrha brda puca pogled na Sinjsko polje i na južne padina planine Kamešnice i na dio Zamosorja. Odličan pregled terena je omogućavao njenim posadama uspješnu kontrolu protoka robe i putnika od Trilja prema istoku.

Povijest

Prapovijest

Ovaj je prirodni prolaz oduvijek je bio glavni put od Cetinske krajine prema imotskom kraju i jugozapadnoj Bosni, što se može zaključiti iz rasporeda prapovijesnih objekata.

Nad zaseokom Anđelića u Vrpolju nalazi se gradina Jelinak (664 m), a na brdu Umac (583 m), sjeverozapadno ispod srednjovjekovne utvrde, je Velika-Maroševa gradina. Prapovijesne gomile su i na Ržištu, iznad Živaljića (553 m) je Žutina gomila, gomila Velika Križina (703 m) je na području sela Čačvine, dvije gomile su na položaju Pod kosom u Veliću, a jedna je na padini brijega južno od Vrpolja. Ulomci keramike razasuti su niz prisojnu padinu podno utvrde Čačvine, što svjedoči o povremenom boravku predrimskih stanovnika i na ovom hrptu brijega, na kojem nisu zamijećeni ostaci prapovijesnog objekta.

Jugoistočno od utvrde Čačvina, na prijevoju Priviji, razdjelnici zaselaka gornje i Donje Čačvine, sačuvani su tragovi antičkog kolnika izbrazdanog kolotečinama (spurillae). Ovaj je put sagrađen sredinom prvog stoljeća, kao dio itinerarskog pravca Salona-Argentaria, a bio je korišten i održavan sve do izgradnje suvremenih prometnica. Put je tekao od mosta preko Cetine kod Trilja, rubom Sinjskog polja do Vedrina, a zatim se penjao preko Čačvine, Vrpolja, Velića i Tijarice prema naseljima oko današnjeg Buškog blata.

Više lokaliteta i pokretnih spomenika, registrirano pokraj Rimskog puta, svjedoče o intenzivnom prometu ovim dijelom trase tijekom antike i srednjega vijeka. U Veliću je pronađen miljokaz postavljen za vladavine cara Maximina Tračanina (235.-238.). Iz Čačvine potječe, danas izgubljen, žrtvenik posvećen bogu Merkuru.

Na položaju Aran u Gornjoj Čačvini, uza sjeverni rub prostrane vrtače, gomila kamenja prikupljena krčenjem skriva ostatke većeg zdanja. Vodoravno složeni redovi četvrtastih kamenih blokova povezanih žbukom, okomita fasada oslonjena na proširenu temeljnu stopu, kao i ulomci keramičkih posuda i tegula, razbacani po površinama okolnih oranica, otkrivaju kako je riječ o antičkom objektu još nepoznate veličine i namjene.

Osim spomenutih lokaliteta, na području sela Čačvine postoje i drugi položaji s materijalnim ostacima prošlosti. Ispod brda Križine, južno podno utvrde, vire kamene poklopnice kasnosrednjovjekovnih grobova, kakvi su nedavno otkriveni stotinjak metara zapadno izvan suvremenog seoskog groblja, a pokraj staze što vodi k tvrđavi i crkvi Svih Svetih. Toponimi Mirine blizu zaselka Žuljevića i Grebčine sjeverozapadno od Živaljića, također ukazuju na blizinu arheoloških lokaliteta.

Povijest utvrde

Utvrda se prvi put spominje 1345., kada je bila u vlasti kneza Ivana Nelipčića Cetinskog. Godine 1435. od Nelipčića je nasljeđuju Frankopani, a već 1436. zadobivaju Talovci. Sredinom 15. st. u vlasti je hercega Stjepana Vukčića Kosače, a zatim opet Talovaca. Tada je, u doba širenja Turske vlasti, jedna od ključnih utvrda za obranu Hrvatskog kraljevstva pa Turci Hercegu Stjepanu za vlast nad njom, kao eksklave, nude 100 000 dukata, što on odbija. Krajem 15. stoljeća njome upravljaju kraljevski kaštelani, a ubrzo (najkasnije početkom 16. stoljeća), dolazi pod tursku vlast. Tada je dodatno utvrđena topničkim bastionom. U osmanskoj vlasti ostaje do 1717., a zatim je uključena u Mletačku Dalmaciju (Sinjsku krajinu). Za francuske vladavine (1808.) je minirana. Danas je u ruševinama.

Vanjske poveznice

• Utvrda Čačvina
• O Čačvini Arhivirano 2016-04-16 na Wayback Machine-u