Turingova nagrada

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Tjuringova nagrada (engl. A.M. Turing Award) je nagrada koju jednom godišnje dodeljuje ACM izabranom dobitniku na osnovu njegovih doprinosa tehničke prirode na polju računarstva koji treba da budu trajnog karaktera i od velikog tehničkog značaja. Većina dobitnika su informatičari.

Nagrada je dobila ime po Alanu Tjuringu, britanskom matematičaru koji se smatra jednim od začetnika modernog računarstva.

Tjuringova nagrada se često smatra „Nobelovom nagradom računarstva“[1]. Sponzor ove nagrade je Intel korporacija, a trenutno se uz nagradu dodeljuje i novčana suma od 100.000 dolara.

Sledi spisak dobitnika sa naznakama oblasti za koje su dobili priznanje. Za više detalja o konkretnom dostignuću pogledati članak o odgovarajućem dobitniku.

Dobitnici Tjuringove nagrade[uredi | uredi kod]

Godina Dobitnik/ci Citat
1966 Alan Dž. Perlis Za rad na polju programerskih tehnika i stvaranje kompajlera.[2]
1967 Moris V. Vilkis Profesor Vilkis je najpoznatiji kao stvaralac i dizajner EDSACa, prvog računara sa internim programom. EDSAC je završen 1949, a za internu memoriju su korišćene živine ultrasonične linije za skladištenje. U saradnji sa Vilerom i Gilom, Vilkins je 1951. objavio rad „Priprema programa za elektronske digitalne računare“ (engl. Preparation of Programs for Electronic Digital Computers) u kojem je razvio koncept programske biblioteke.[3]
1968 Ričard Haming Za rad na numeričkim metodama, sistemima za automatsko kodiranje i kodovima za otkrivanje i ispravljanje grešaka.[4]
1969 Marvin Minski veštačka inteligencija
1970 Džejms H. Vilkinson Za istraživanje u oblasti numeričke analize kojima je olakšano korišćenje brzih digitalnih. Dobio je i podebno priznanje za rad na u oblasti linearne algebre i analize grešaka „unazad“.[5]
1971 Džon Makarti Za predavanja „Trenutno stanje istraživanja veštačke inteligencije“ (engl. The Present State of Research on Artificial Intellegence)[6]
1972 Edsher Dajkstra Edsher Dajkstra je krajem 1950-ih značajno doprineo razvoju programskog jezika ALGOL, koji je postao uzor jasnosti i matematičke strogoće. Jedan je od simbola nauke i umetnosti programiranja uopšte i u velikoj meri je zaslužan za bolje razumevanje strukture, reprezentacije i primene programskih jezika. U petnaest godina objavio je niz članaka o teoriji grafova te nekoliko osnovnih priručnika, tumačenja i filozofskih razmatranja o programskim jezicima.
1973 Čarls V. Bakman Za izvanredne zasluge u razviju tehnologije baza podataka.
1974 Donald Knut Za značajne zasluge u analizi algoritama i dizajnu programskih jezika, a posebno za doprinos „umetnosti programiranja računara“ (engl. The Art of Computer Programming).
1975 Alen Njuel i Herbert A. Sajmon U saradnji sa Klifordom Šoom pri korporaciji RAND te sa studentima i kolegama sa Univerziteta Karnegi Melon zaslužan je za razvoj veštačke inteligencije, psihologiji ljudske kognicije i kompjuterskog programa LISP.
1976 Majkl O. Rabin i Dejna Skot Za zajednički rad „Finite Automata and Their Decision Problem“, u kojem je prvi put predstavljen koncept nedeterminističkih mašina. Ovo klasično delo je nepresušan izvor inspiracije za sva dalja istraživanja na ovom području.
1977 Džon Bekus Za uticajne i trajne doprinose dizajnu praktičnih sistema programiranja visokog nivoa, posebno kroz rad na razvoju programskog jezika FORTRAN, te za originalan i značajan rad na formalnim procedurama za specifikaciju programskih jezika.
1978 Robert V. Flojd Za značajne zasluge na razvoju metodologije za stvaranje efikasnog i pouzdanog softvera i za pomoć u osnivanju važnih podoblasti računarstva kao što su: teorije parsiranja, Semantika programskih jezika, automatska verifikacija programa, automatsk generisanje programskog koda i Analiza algoritama.
1979 Kenet J. Ajverson Za pionirske doprinose u oblastima programskih jezika i matematičke notacije koji su rezultirali stvaranjem APL-a, za doprinose implementaciji interaktivnih sistema, upotrebi APL-a u obrazovanju, te teoriji i praksi programskih jezika.
1980 Č. Entoni R. Hor Za fundamentalni doprinos definisanju i dizajnu programskih jezika.
1981 Edgar F. Kod Za fundamentalne i trajne doprinose teoriji i praksi sistema za upravljanje bazama podataka, posebno relacionim bazama podataka.
1982 Stiven A. Kuk Za zasluge na boljem razumevanju složenosti izračunavanja.
1983 Ken Tompson i Denis Riči Za razvoj teorije generičkih operativnih sistema i za primenu operativnog sistema juniks.
1984 Niklaus Virt Za razvoj čitavog niza novih programskih jezika: EULER, ALGOL-W, MODULA i PASCAL.
1985 Ričard Karp Za kontinuirane zasluge u razvoju teorije algoritama, u koje spadaju i razvoj efikasnih algoritama za mrežni tok i rešavanje drugih problema kombinatorne optimizacije, identifikaciju izračunljivosti u polinomijalnom vremenu sa intuitivnim zapisom algoritamske efikasnosti i, kao najznačajnije, za doprinose teoriji NP-kompletnosti.
1986 Džon Hopkroft i Robert Tardžan Za dostignuća u dizajnu i analizi algoritama i struktura podataka.
1987 Džon Kok Za značajan doprinos teoriji i dizajnu kompajlera, arhitekturi velikih sistema i razvoju kompjutera sa redukovanog skupa instrukcija (RISC).
1988 Ajvan Saderland Za pionirski i vizionarski doprinos polju kompjuterske grafike, počevši sa Skečpadom.
1989 Vilijam Kon Za fundamentalni doprinos numeričkoj analizi. Jedan je od prvih eksperata u oblasti računanja sa pokretnim zarezom.
1990 Fernando Korbato Za pionirski rad u postavljanju koncepata i razvoju velikih kompjuterskih sistema opšte namene CTSS i Multics sa paralelnim funkcionisanjem na osnovu istih resursa.
1991 Robin Milner Za tri različita dostignuća:

1) LCF, mehanizaciju Skotove teorije izračunljivih funkcija, prvi teorijski zasnovan, ali praktičan alat za konstrukciju dokaza uz pomoć mašina;

2) ML, prvi jezik sa polimorfnim izvođenje tipova kao i tip-siguran mehanizam za otkrivanje grešaka;

3) CCS, opštu teoriju konkurentnosti. Pored toga, formulisao je i značajno poboljšao potpunu apstrakciju, proučavanje odnosa između operativne i denotativne semantike.

1992 Batler Lampson Za doprinose razvoju distribuiranih, personalnih kompjuterskih okruženja i razvoju tehnologija za njihovu implementaciju: radne stanice, mreže, operativni sistemi, sistemi za programiranje, monitori, bezbednost računara i tekst procesori.
1993 Juris Hartmanis i Ričard Stirns Kao priznanje za za postavljanje osnova teorije kompleksnosti.
1994 Edvard Fajgenbaum i Radž Redi Za pionirski doprinos dizajnu i konstrukciji sistema veštačke inteligenicije visokog nivoa, ukazivanje na praktični značaj i potencijalni komercijalni uticaj tehnologije veštačke inteligencije.
1995 Manuel Blum Kao priznanje za doprinose osnovama računarske teorije kompleksnosti i njenim primenama u kriptografiji i verifikaciji programa.[7]
1996 Amir Pnueli Za veoma originalan i značajan rad na uvođenju temporalne logike u oblast računarstva i za izvanredan doprinos verifikaciji programa i sistema.[8]
1997 Daglas Engelbart Za nadahnutu viziju budućnosti interaktivnog računarstva i izum ključnih tehnologija koje su pomogle u ostvarenju te vizije.[9]
1998 Džim Grej Za veoma originalan i značajan doprinos istraživanjima u oblastima baza podataka i obrade transakcija i tehničko vođstvo u sistemskoj implementaciji.[10]
1999 Fred Bruks Za značajan doprinos arhitekturi računara, operativnim sistemima i softverskom inženjeringu.[11]
2000 Endru Jau Kao priznanje za fundamentalne doprinose teoriji računanja, u koje spada i teorija generatora pseudoslučajnih brojeva zasnovana na kompleksnosti, kriptografiju i teoriju komunikacijske kompleksnosti.[12]
2001 Ole-Johan Dal i Kristen Nigard Za ideje koje su poslužile kao osnova za razvoj objektno-orijentisanog programiranja, a utkane su u dizajn programskih jezka Simula I i Simula 67.[13]
2002 Ron Rivest, Adi Šamir i Leonard Ejdlman Za ingeniozni doprinos u stvaranju praktične kriptografije javnog ključa.[14]
2003 Alen Kej Za pionirske ideje na kojima su zasnovani savremeni objektno-orijentisani programski jezici, vođenje tima koji je stvorio Smoltok i za temeljan doprinos razvoju personalnih kompjutera.[15]
2004 Vinton Grej Serf i Bob Kan Za pionirski rad na Internet umrežavanju, u koje spada i dizajn i implementacija osnovnih komunikacijskih protokola Interneta, TCP/IP, te za nadahnute ideje u umrežavanju kompjutera.[16]
2005 Peter Naur Za fundamentalne doprinose dizajniranju programskih jezika i definisanju jezika Algol 60, za dizajn kompajlera, te za umetnost i praksu programiranja računara.[17]
2006 Fran Alen Za poboljšanje performansi kompjuterskih programa u rešavanju problema i širenje upotrebe računarstva visokih performansi.[18]
2007 Edmund Klark, Alen Emerson i Žozef Sifakis Za pionirski rad na automatizovanoj metodi provere modela za otkrivanje grešaka u dizajnu softvera i hardvera.[19]
2008 Barbara Liskov Za razvoj programskih jezika i dizajniranja sistema, posebno vezanih za apstrakciju podataka, toleranciju greške i distribuirano izračunavanje.[20]
2009 Čarls P. Taker Za pionirski rad na dizajnu i realizaciji prvog modernog personalnog računara i lokalnih mreža (u koje spada i Eternet), multiprocesorske radne stanice i tablet računare.[21]
2010 Lesli G. Valijant Za doprinose teoriji računanja, u koje spada i teorija verovatno aproksimativno korektnog učenja, složenost prebrojavanja i algebarskog izračunavanja, kao i teoriju paralelnog i distribuiranog izračunavanja.[22]

Pregled primljenih nagrada prema zemljama dobitnika[uredi | uredi kod]

zemlja broj
nagrada
 Sjedinjene Američke Države 37
 Ujedinjeno Kraljevstvo 6
 Izrael 2
 Kanada 2
 Norveška 2
 Venezuela 1
 Danska 1
 Kina 1
 Latvija 1
 Njemačka 1
 Francuska 1
 Nizozemska 1
 Švicarska 1

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Tjuringova nagrada”. Arhivirano iz originala na datum 2007-05-21. Pristupljeno 2013-03-16. 
  2. „1966 – A. J. Perlis”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-12-23. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  3. „1967 – Maurice V. Wilkes”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-17. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  4. „1968 – Richard Hamming”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-11. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  5. „1970 – J. H. Wilkinson”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-18. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  6. „1971 – John McCarthy”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-12. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  7. „1995 – Manuel Blum”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-18. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  8. „1996 – Amir Pnueli”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-28. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  9. „1997 – Douglas Engelbart”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-12. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  10. „1998 – Jim Gray”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-04. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  11. „1999 – Frederick P. Brooks”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-12. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  12. „2000 – Andrew Chi-Chih Yao”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-28. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  13. „2001 – Ole-Johan Dahl”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-18. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2001 – Kristen Nygaard”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-08-27. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  14. „2002 – Ronald L. Rivest”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-18. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2002 – Adi Shamir”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-12. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2002 – Leonard M. Adleman”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-11-03. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  15. „2003 – Alan Kay”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-25. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  16. „2004 – Vinton Cerf”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-20. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2004 – Robert E Kahn”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-18. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  17. „2005 – Peter Naur”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-12. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  18. „2006 – Frances E Allen”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-22. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  19. „2007 – Edmund M Clarke”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-03. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2007 – E Allen Emerson”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-27. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2007 – Joseph Sifakis”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-27. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2007 Turing Award Winners Announced”. Dr. Dobb's Journal. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  20. „ACM Names Barbara Liskov Recipient of the 2008 ACM A.M. Turing Award”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-16. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2008 – Barbara H Liskov”. awards.acm.org. Pristupljeno 13. 6. 2009. [mrtav link]
  21. „2009 – Charles P Thacker”. awards.acm.org. Pristupljeno 17. 7. 2011. [mrtav link]
  22. „2010 – Leslie G Valiant”. awards.acm.org. Pristupljeno 17. 7. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]