Tribuni s konzulskom vlašću

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Drevni Rim

Članak je dio serije:
Politika i uprava
Drevnog Rima


Periodi
Rimsko Kraljevstvo
753. pne.510. pne.

Rimska Republika
510. pne.27. pne.
Rimsko Carstvo
27. pne.476. n.e./1453

Principat
Zapadno Carstvo

Dominat
Istočno Carstvo

Redovni magistrati

Konzul
Pretor
Kvestor
Promagistrat

Edil
Tribun
Cenzor
Guverner

Izvanredni magistrati

Diktator
Magister Equitum
Konzularni tribun

Rex
Triumviri
Decemviri

Titule
Imperator

Legatus
Dux
Officium
Praefectus
Vicarius
Vigintisexviri
Lictor

Magister Militum
Imperator
Princeps senatus
Pontifex Maximus
Augustus
Caesar
Tetrarh

Institucije i pravo
Rimski Ustav

Rimski Senat
Cursus honorum
Rimske skupštine
Kolegijalnost

Rimsko pravo
Rimsko državljanstvo
Auctoritas
Imperium


Druge države
pogledaj  razgovor  uredi

Vojni tribuni s konzulskom vlašću (lat. tribuni militum consulari potestate) bili su vanredni magistrati s konzulskom vlašću koji su se birali u doba rane Rimske Republike, i to sporadično od 444. st. e., a zatim redovno svake godine od 408. do 394. st. e., i ponovo od 391. do 367. st. e.

Smatralo se da je uvođenje položaja vojnih tribuna s konzulskom vlašću 444. god. st. e. bilo povezano sa borbom patricija i plebejaca. Prema analistima, ta je inovacija bila rezultat političkog kompromisa između narodnih tribuna, koji su zahtevali da se plebejcima omogući da budu birani za konzule, i senata, koji je pokušavao da održi monopol patricija nad položajem konzula. Od 444. god. st. e. narod je trebalo da svake godine odluči da li će izabrati dva patricijska konzula ili vojne tribune s konzulskom vlašću, koji su mogli biti patriciji ili plebejci. Spisak magistrata za period od 444. do 367. god. st. e. pokazuje da su se vojni tribuni i konzuli smenjivali. Konzuli su češće birani do 426. god. st. e., a kasnije retko. U početku je bilo tri vojna tribuna, ali se 426. st. e. broj popeo na četiri, a 406. god. st. e. na šest. Vojni tribunat je ukinut i zamenjen konzulatom 367. godine st. e., kada je, prema analističkoj tradiciji, plebejcima po zakonu Licinija i Sekstija (lex Licinia Sextia) dozvoljeno da se kandiduju za konzule.

Tit Livije ukazuje na to da je prema nekim izvorima dužnost vojnih tribuna uvedena zato što je Rim bio suočen sa tri rata istovremeno. Pošto se danas smatra da plebejcima nikada nije bilo zabranjeno da budu birani za konzule, neki ispitivači misle da su razlog za uvođenje vojnog tribunata bile sve veće vojne i administrativne potrebe rimske države; ovo gledište potvrđuju i drugi podaci. Počev od 447. god. st. e. birana su dva kvestora, koji su služili kao finansijski pomoćnici konzula, a njihov se broj 421. god. st. e. popeo na četiri. Od 443. god. st. e. svakih pet godina birana su dva cenzora, koji su na dužnosti ostajali 18 meseci. Oni su sastavljali zvanične spiskove rimskih građana, procenjivali vrednost njihove imovine i upisivali ih u odgovarajuće tribe i centurije u okviru tributske i centurijatske skupštine. Povećanje broja vojnih tribuna poklopilo se sa prva dva velika rata koje je Rim vodio: sa ratom protiv Fidene i ratom protiv Veja. Zatim je 366. god. st. e. šest vojnih tribuna sa neizdiferenciranim ovlašćenjima bilo zamenjeno sa pet magistrata koji su imali definisane dužnosti: dva konzula za vođenje rata, gradski pretor, koji je rešavao sporove između građana, i dva kurulna edila sa različitim dužnostima u gradu. Od 362. god. st. e. Rimljani su svake godine birali šest vojnih tribuna, koji su bili potčinjeni konzulima.