Tena Štivičić
Tena Štivičić (Zagreb, 5. rujna 1977.), hrvatska dramatičarka. Od 2003. živi i radi u Londonu.
Biografija[uredi | uredi kod]
Diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (odsjek: dramaturgija) 2001. godine. Magistrirala je na Goldsmiths Collegu u Londonu. Kao dramaturginja radila je na projektima u kazalištima GDK Gavella, GK Trešnja, Mala scena i Kazalištu Ulysses. Kao dramatičarka debitira 1999. dramom Nemreš pobjeć od nedjelje u režiji Tee Gjergjizi i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih. Drama je potom postavljena i u Mestnom gledališču u Sloveniji, u Raum Dreiunddreisigu u Švicarskoj, Ateljeu 212 u Srbiji, te 2010. godine u Ludens Teatru u Koprivnici. Izvedena je i kao radio-drama na hrvatskom, njemačkom i slovačkom radiju.
Njezina najuspješnija drama jest Fragile izvedena u Hrvatskoj, Njemačkoj (više različitih produkcija), Sloveniji, Velikoj Britaniji, Turskoj i Austriji. Drama Fragile je u Londonu postavljena u prestižnom kazalištu Arcola Theatre, a u Ljubljani u Slovenskom mladinskom gledališču u režiji Matjaž Pograjca postavši hit predstava sa preko 30 festivalskih gostovanja u zemlji i inozemstvu te 8 osvojenih nagrada na raznim festivalima. Od nekoliko njemačkih produkcija teksta najuspješnija je bila ona premijerno izvedena 2011. godine u Staatstheater Stuttgart u režiji André Roesslera. Autorica je za dramu Fragile dobila brojne nagrade uključujući prestižnu Europsku autorsku nagradu i Nagradu za inovativni tekst na festivalu Heidelberger Stückemarkt.
2007. praizvedena je njezina drama Krijesnice u režiji Janusza Kice i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je bila iznimno gledana, te praćena dobrim kritikama, a gostovala je i na prestižnom festivalu nove Europske drame u Wiesbadenu. U njoj je jednu od svojih posljednjih uloga odigrao legendarni hrvatski glumac Vanja Drach. Krijesnice su uskoro postavljene i u Srbiji (Atelje 212, Beograd, režija: Tanja Mandić Rigonat), Bugarskoj (Mladežki Teatar Nikolai Binev, Sofija) te u desetak produkcija u Njemačkoj od čega je prva bila u Hessisches Staatheater Wiesbaden u režiji Tobias Materna 2009. godine.
2009. po narudžbi ZKM-a piše dramu Sedam dana u Zagrebu[1] za projekt Orient Express koji je okupio šest kazališta, članova Europske kazališne konvencije, te se izvodio na željezničkim postajama u nekoliko gradova regije. Unatoč osrednjim kritikama predstava je bila rado gledana prvenstveno zbog sjajne glumačke ekipe u kojoj su bili Jadranka Đokić, Ksenija Marinković, Frano Mašković, Sreten Mokrović i Nina Violić. Ista drama je kasnije postavljena i u Crnoj Gori.
2011. praizvedena je njezina drama Invisible u režiji Douglas Rintoula i produkciji Transport Theatre iz Londona i New Wolsey Theatre iz Ipswicha. Ista drama je adaptirana u istoimeni film koji je režirao Danis Tanović.
2013. godine sudjeluje u međunarodnom koprodukcijskom projektu Europa za koji piše tekst zajedno sa uglednim dramskim piscima kao što su Lutz Hübner, Malgorzata Sikorska-Miszczuk i Steve Waters , a u koprodukciji uglednih kazališta kao što su Repertoarno kazalište Birmingham (Velika Britanija), Državno kazalište Dresden (Njemačka), Poljsko kazalište Bydgoszcz (Poljska) i Zagrebačko kazalište mladih (Hrvatska). Predstavu je režirao Janusz Kica.
Veliki uspjeh postiže 2014. godine praizvedbom drame 3 Winters koju režira Howard Davies, jedan od najpoznatijih engleskih kazališnih redatelja, vlasnik čak 3 nagrade Olivier (najprestižnije britanske kazališne nagrade) u jednom od najvažnijih kazališta današnjice - londoskom National Theatre. To je jedan od najvećih uspjeha suvremene hrvatske drame u svijetu, te konačna afirmacija autorice na londonskoj kazališnoj sceni.
Tena je kolumnistica časopisa Zaposlena. 2007. izdaje zbirku kolumni Odbrojavanje (Profil), a 2010. drugu zbirku kolumni Vrag ne spava (Profil). 2008. izdaje zbirku drama Dvije i druge (Profil).
Kao dramaturginja gotovo redovito surađuje sa redateljicom Lenkom Udovički i Kazalištem Ulysses.
Stvaralaštvo[uredi | uredi kod]
Praizvedbe kazališnih drama[uredi | uredi kod]
- 1999. Nemreš pobjeć od nedjelje, režija: Tea Gjergjizi, ZKM, Zagreb
- 2003. Dvije, režija: Snježana Banović, Atelje 212, Beograd
- 2005. Fragile, režija: Matjaž Pograjc, Slovensko mladinsko gledališče, Ljubljana
- 2007. Krijesnice, režija: Janusz Kica, ZKM, Zagreb
- 2009. Sedam dana u Zagrebu, režija: Tijana Zinajić, ZKM/Orient Express Project, Zagreb
- 2011. Invisible, režija: Douglas Rintoul, Transport Theatre, London/New Wolsey Theatre, Ipswich
- 2013. Europa, režija: Janusz Kica, ZKM, Zagreb (koprodukcija s kazalištima iz UK, Njemačke i Poljske)
- 2014. 3 Winters, režija: Howard Davies, Royal National Theatre, London
- 2020. Nježniji spol (dio omnibusa Monovid-19), režija: Anica Tomić, ZKM
- 2020. Wednesday (kratka drama), režija: Finn Den Hertog, National Theatre of Scotland/BBC Scotland
- 2021. 64, režija: Alisa Stojanović, Atelje 212, Beograd, Srbija
- 2022. Kabaret Kaspar, režija: Marjan Nečak, SNG Ljubljana, Slovenija
Praizvedbe drama za djecu[uredi | uredi kod]
- 2001. Parsifal, režija: Ivica Šimić, Mala scena, Zagreb
- 2003. Pssst, režija: Željko Vukmirica, Kazalište Trešnja, Zagreb
Scenariji za dugometražne filmove[uredi | uredi kod]
- 2003. Svjetsko čudovište, režija: Goran Rušinović
Nagrade[uredi | uredi kod]
- 2000. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu Nemreš pobjeć od nedjelje
- 2006. Zlatni smijeh (Dani satire Fadila Hadžića) za dramu Fragile
- 2008. Europska autorska nagrada (Heidelrberg Stuckemarket) za Fragile
- 2008. Nagrada za inovativni dramski tekst (Heidelrberg Stuckemarket) za Fragile
- 2008. Marul (Marulićevi dani) za dramu Krijesnice
- 2010. Marul (Marulićevi dani) za dramu Fragile
- 2015. Susan Smith Blackburn Prize, (Smith College), za dramu "Tri zime".
- 2015. Teatar.hr Nagrada Publike, u kategoriji Osoba godine.
- 2016. Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (Republika Hrvatska) za posebne zasluge u kulturi.
- 2016. Nagrada hrvatskog glumišta, (HDDU) za dramu "Tri zime".
- 2017. Marul (Marulićevi dani), za dramu "Tri zime".
- 2022. Marul (Marulićevi dani), za dramu "64".
Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 1999. do 2010. godine[uredi | uredi kod]
Tena Štivičić je uz Ivanu Sajko (koja broji oko 30 produkcija svojih tekstova u istom razdoblju) najizvođenijia hrvatska dramska autorica u prvom desetljeću trećeg tisućljeća. Miro Gavran sa oko 110 kazališnih produkcija u ovom razdoblju drži prvo mjesto najizvođenijeg hrvatskog dramatičara.
| Zemlja | Broj produkcija |
|---|---|
| Hrvatska | 13 |
| Njemačka | 13 |
| Slovenija | 5 |
| Srbija | 5 |
| Engleska | 3 |
| Italija | 2 |
| Austrija | 1 |
| Bugarska | 1 |
| Crna gora | 1 |
| Estonija | 1 |
| Japan | 1 |
| Kanada | 1 |
| Škotska | 1 |
| Švedska | 1 |
| Švicarska | 1 |
| Turska | 1 |
| Ukupno | 51 |
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „O predstavi”. Arhivirano iz - Službena stranica ZKM-a originala na datum 2009-06-06. Pristupljeno 1. kolovoza 2010.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Tena Štivičić na sajtu IMDb
