Suna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Suna (arap. سنة) je arapska reč za znači običaj, način života, propis, normu, standard, odredbu. Južnoslovenski muslimani koriste oblik sunnet.[1] Za Sunite taj termin obeležava verske zakone koje je Muhamed propovjedao tokom svog života. Po nekima, Suna je samo prerađen zakonik Avramovih (Ibrahimovih) reči.

Istorija značenja[uredi | uredi kod]

Među preislamskim Arapima, suna je imala snagu plemenskog običaja (u antropološkom smislu), tj. opšte prihvaćenih normi ponašanja vezanih za dobrotu, moralnost i društvene aktivnosti.[2] Neki izvori međutim osporavaju ovaakvo shvatanje.[3]

U Kur'anu se javlja u dve sintagme: sunnat al-awwalīn („suna ranijih”) i sunnat Allāh (Alahova suna). Oba izraza su sinonimni ako označavaju Alahovo kažnjavanje ranijih generacija, koje su poruke poslanika dočekale sa nevericom ili ruganjem. U suri III, 3 koristi se množina sunan kao oznaka suda za kažnjavanje. U Hadisu se pod sunom podrazumeva Muhamedova suna – Alah je sa islamskom zajednicom povezan Svojom knjigom, a Muhamed sunom. Muhamedova suna obuhvata njegovo delovanje, govor i prećutno odobravanje. Držati se Sune moglo bi se smatrati nekom vrstom oponašanja Muhameda.

Suna je karakteristična oznaka za praksu i teoriju islamske zajednice – pod izrazom „Ahl as-sunna wa al-ğamā‘a” (ljudi sune i zajednice) se podrazumevaju oni ljudi koji ne odstupaju od verskih načela i prakse. Izraz se u ovom smislu koristio posebno za povlačenje razlika sa šiitima.

Značaj[uredi | uredi kod]

Zakon knjige islamskih zakona - Kur'ana, Suna je najvećeg značaja. Često se Suna tumači pogrešno jer je tumačenje dosta površno. Sunu moraju muslimani poštovati kao i Kur'an, ali u praksi neki muslimani poštuju samo Kuran. Liberalniji pravnici u islamskom svetu shvataju Sunu kao ritual, dok se u pravnim pitanjima ne koristi često.

Sunu treba razlikovati od Fikha, koji je samo usmeni zakon ulema i nije pisan zakon.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Smailagić. M. 1990. Leksikon islama. Sarajevo: Svjetlost. (str. 568-569)
  2. Jones, L. (ed.) 2005. Encyclopedia of Religion Volume 13 (Second Edition). Thomson Gale. (pp 8852-8855)
  3. Martin, R.C. Encyclopedia of Islam and the Muslim World. Thomson Gale. pp 666-669.