Slovaci u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Slovaci u Hrvatskoj (slovački: Slovenská menšina v Chorvátsku) su jedna od 22 priznate nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Povijest[uredi | uredi kod]

Slovaci su na područje Republike Hrvatske doselili još u 19. stoljeću, manji broj u 20. Pretežno su naseljavali Slavoniju i Baranju, no slovačka naselja nalazimo i u ostalim predjelima Hrvatske, primjerice u Rijeci, a u mnogim naseljima živi samo po nekoliko slovačkih obitelji. Svi ovi Slovaci nastanjeni u Hrvatskoj čine slovačku dijasporu. Ovi Slovaci potječu iz pretežno planinskih predjela sjeverne Slovačke koji su bili prenapučeni i ekonomski zaostali. Siromaštvo, nezaposlenost, glad – sve su to čimbenici koji su ih protjerali na raseljeni jug, naime, plodne ravnice bile su opustošene nakon provala Turaka. Ti su teritoriji bili u vlasništvu feudalaca koji su ih dobili kao nagradu za pobjedu nad Turcima. Bili su obrasli šumom, raseljeno stanovništvo poslužilo je kao idealna radna snaga za njihovo krčenje i konačno iskorištavanje plodnog tla. Tako su Slovaci prvo dospjeli u južnu Ugarsku, zatim u Vojvodinu, a tek onda u Slavoniju.

Naselja[uredi | uredi kod]

Najveća slovačka naselja u Slavoniji su Josipovac i Jurjevac kraj Đakova; Jelisavac, Markovac i Ledenik kraj Našica; Miljevci kraj Slatine; Antunovac kraj Pakraca i Lipovljani kraj Novske. Osim toga postoji još nekoliko posve malih slovačkih naselja, kao što su: Zokov Gaj kraj Orahovice i Kneževac kraj Požege. Konačno, Slovaci žive i u oko 30 drugih naselja i gradova u Hrvatskoj (Soljani, Ilok, Radoš, Međurić, Rijeka, Zagreb, Osijek). Prema popisu stanovništva iz 2001. Slovaka je u Hrvatskoj tek 4 600, no potomaka Slovaka koji su se izjasnili kao Hrvati ima više, procjenjuje se oko 10 000. Oni se većinom dobro služe slovačkim jezikom ili ga barem razumiju, a njihova svijest o slovačkom podrijetlu nije potpuno nestala. Prema službenoj statistici broj Slovaka u Hrvatskoj opada. Razlozi su uobičajena asimilacija, ali i nestajanjem one nacionalne svijesti koju je donijela prva generacija. Najvećim 'krivcem' za ovo stanje zapravo bismo mogli nazvati nedostatak kulturnih i obrazovnih ustanova koje bi slovačku baštinu sačuvale. Prije su postojale posebne slovačke škole (u Lipovljanima, Jelisavcu, Markovcu…) koje danas više ne djeluju.

Našice: 964 (5.57%)

Kultura[uredi | uredi kod]

Ipak, možemo reći da se situacija mijenja. Javlja se sve veća tendencija za učenjem mladih generacija Slovaka o njihovom podrijetlu i kulturi njihovih predaka. Danas se slovački jezik uči fakultativno u Jelisavcu, Markovcu, Našicama, Josipovcu, Jurjevcu, Iloku, Radošu i Soljanima. Kulturno-umjetnička društva djeluju upravo u tim mjestima, s programima folklornih, glazbenih i kazališnih skupina. Godine 1992. osnovan je Savez Slovaka i pokrenut časopis Prameň, a 1998. godine javlja se još jedno sredstvo očuvanja korijena nacionalnih manjina – knjižnica.

U Iloku je KUD Ljudevit Štur.