Sedmi pečat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Det sjunde inseglet
kino-poster
RežijaIngmar Bergman
ProducentAllan Ekelund
ScenarioIngmar Bergman
PredložakTrämålning; autor:
Ingmar Bergman
UlogeGunnar Björnstrand
Bengt Ekerot
Nils Poppe
Max von Sydow
Bibi Andersson
Inga Landgré
Åke Fridell
MuzikaErik Nordgren
FotografijaGunnar Fischer
MontažaLennart Wallén
DistribucijaAB Svensk Filmindustri
Datum(i) premijere96 min.[1]
Zemlja Švedska
Jezikšvedski
latinski
Budžet150.000 US$ (procjene, preračunato)

Sedmi pečat (šved. Det sjunde inseglet, eng.: The Seventh Seal) je film Ingmara Bergmana iz 1957. Priča prati viteza koji na putu kroz srednjovjekovnu Švedsku preispituje vlastitu vjeru i pokušava pronaći Boga i smisao postojanja. Film je poznat po scenama u kojima vitez igra šah protiv Smrti kako bi produžio vlastiti život. Naslov je preuzet iz Biblije (Apokalipsa), a cijeli citat se tijekom radnje nekoliko puta spominje.

1957. na festivalu u Cannesu dobio je posebnu nagradu žirija. Iste godine Bergman je objavio Divlje jagode, također vrlo uspješan film slične tematike.

Radnja[uredi | uredi kod]

Sredinom 12. stoljeća, vitez Antonius Block i njegov štitonoša su se vratili u Švedsku nakon desetogodišnjeg križarskog pohoda. Zemljom hara kuga, a Antonius brzo otkriva da je Smrt došla i po njega. Kako bi dobio na vremenu, i uspio se vratiti kući, izazova Smrt na višednevnu partiju šaha. Usput igrajući šah, putuje zemljom i pokušava dokučiti postojanje Boga i smisao vlastitog života. Vjera mu je potresena, a dodatno ju potkopavaju događaji iz okoline i cinični štitonoša.

Putem nailaze na razne likove i pojave srednjovjekovnog života: flagelante, spaljivanje vještice, ljudsku okrutnost i ljubavne jade; vrlo je naglašena kritika svećenstva koje se služi strahom da bi kontroliralo narod. Antonius sve više sumnja u postojanje Boga i boji se ništavila koje možda slijedi nakon smrti. Očaju viteza i ogorčenosti štitonoše, suprotstavljena je sreća i duhovnost bračnog para putujućih zabavljača. Pri završetku šahovske partije, Antonius nadmudruje Smrt i omogućuje spas mladom paru. Dok su vitez i ostatak družine uvučeni u ples smrti, njih dvoje nastavljaju svoje putovanje.

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

Bergmanov izvor inspiracije: na slici kostur igra šah.
  • Inspiraciju za film Bergman je pronašao na slici čovjeka u igri šaha protiv smrti, koju je vidio u srednjovjekovnoj crkvi nedaleko od Stockholma.
  • Prikaz srednjeg vijeka u filmu nije potpuno vjeran stvarnosti: flagelanti nikada nisu postojali u Švedskoj, a egzistencijalna pitanja koja muče glavnog junaka nisu uobičajena za srednjovjekovnu filozofiju.
  • U jednom intervjuu, Bergman je priznao kako mu je ovaj film pomogao da svlada strah od smrti.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. THE SEVENTH SEAL (X)”. British Board of Film Classification. 25 October 1957. Pristupljeno 29 June 2013. 

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]