Raï

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Raj (arap. راي, fr. Raï) predstavlja žanr alžirske popularne muzike koja se pojavila dvadesetih godina prošlog veka u gradu Oranu i njegovoj okolini kao zaseban muzički stil. Predstavlja svojevrsnu fuziju tradicionalne arapske i berberske narodne muzike sa jedne i raznih francuskih, španskih i afričkih muzičkih elemenata sa druge strane. Pojavila se kao odraz bunta među mlađom populacijom i siromašnim slojevima društva i kao odraz njihovih težnji ka modernizaciji tradicionalnih islamskih vrednosti i društvenih normi. Regionalni, sekularni i religiozni bubnjevi, melodije i instrumenti upareni su sa modernim instrumentima sa zapada. Kasnih osamdesetih godina raj muzika je postala jednim od najpopularnijih svetskih muzičkih žanrova. Izvođači ove muzike obično se nazivaju šeb ili šabab (arap. شاب; u doslovnom prevodu mlad), dok je ime samog muzičkog pravca izvedeno od iz alžirskog arapskog i u doslovnom prevodu označava mišljenje ili savet.

Istorijat[uredi | uredi kod]

U početku je raj muzika predstavljala hibridnu mešavinu tradicionalnih seoskih melodija i muzike francuskih kabarea i bila je namenjena svim onim potlačenim i poniženim slojevima alžirskog društva, od radnika u fabrikama i na plantažama, do seljaka kojima su evropski doseljenici otimali zemlju. Početkom tridesetih godina raj pesme su se bavile uglavnom socijalnim problemima alžirskog stanovništva, epidemijama, progonima i sveopštim siromaštvom, ali su dosta zastupljene bile i pesme lirske tematike koje su govorile o vinu, ljubavi, neverstvima. Od samog nastanka žene su igrale značajnu ulogu u raj muzici, što se kosilo sa strogim islamskim zakonima i pravilima. Za razliku od drugih muzičkih žanrova karakterističnih za Alžir, sastavni deo raj muzike su bili ples i igra, koji su do izražaja naročito dolazili u rodno mešovitim okolinama.[1][2] Kako je grad Oran, u kom je nastala raj muzika, bio etnički i kulturološki veoma heterogen, svi ti uticaju stapali su se u jedno i menjali i obogaćivali raj muziku. Tako su neki tradicionalni instrumenti poput darbuke i roga zamenjeni klavirom, harmonikom i violinama.

Sa sticanjem nezavisnosti Alžira tokom 1960.ih godina raj muzika značajnije dobija na popularnosti i poprima karakter mejnstrima širom države, a u narednom periodu sve više različitih muzičkih uticaja oblikuje nove oblike raj muzike (kao na primer jamajkanski rege ili južnoevropske šansone). Uvođenjem instrumenata kao što su električne gitare, bubnjevi, trube i sintesajzeri razvija se novi podžanr raj muzike, pop raj i u tom periodu ustaljuju se nazivi šeb i šaba za izvođače modernog raj zvuka. Začetnikom savremenog raj zvuka smatra se Rašid Baba Ahmed. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina organizuju se brojni festivali širom zemlje, a raj muzika doživljava svoj vrhunac popularnosti.

Iako su lokalne vlasti u jednom periodu činile sve da zabrane ovu vrstu muzike, prevashodno zbog suviše slobodnih tekstova u kojima se pominje alkohol i peva o klasičnom potrošačkom društvu, a što je bilo u suprotnosti sa tradicionalnim islamskih učenjima, raj muzika doživljava procvat izvan Alžira, posebno u Francuskoj gde je postojala jaka severnoafrička arapska imigrantska struja.[3][4] Državne vlasti tokom osamdesetih i devedesetih ukidaju zabranu za rej muzičare, ali su svi tekstovi morali biti u skladu sa tadašnjim društvenim normama i nisu se smeli pominjati socijalni problemi i kritike države i društva. Mnogi raj izvođači su u tom periodu delovali van Alžira, a oni koji se nisu povinovali državnim zakonima neretko su dobijali pretnje smrću od strane lokalnih islamističkih pokreta. Šeb Hasni i Rašid Baba Ahmed su zbog svojih pesama ubijeni od strane militanata tokom 1994, odnosno 1995. godine, dok je jedan deo izvođača poput Šeba Mamija i Šabe Fadele napustio zemlju i emigrirao u Francusku.[5][6] Islamistički pokreti u zemlji su insistirali na zabranjivanju ove vrste muzike smatrajući da loše utiče na omladinu jer promoviše liberalne poglede na svet, alkoholizam, seksualnost i konzumerizam.[7]

Prvi raj muzičar koji je postigao značajniji međunarodni uspeh bio je Šeb Haled čiji je studijski album Kutché iz 1988. dostigao višestruki platinasti tiraž na evropskom tržištu. Tokom osamdesetih godina značajniji međunarodni supeh ostvarili su i Huari Benšene, Rajna Raj i Šeb Mami. Među savremenim izvođačima ovog žanra ističu se Rašid Taha i Faudel.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Joan, Gross (2002). Jonathan Xavier and Renato Rosaldo. ur. "Arab Noise and Ramadan Nights: Raï, Rap and Franco-Maghrebi Identities" The Anthology of Globalization: A Reader. Oxford: Blackwell 
  2. Gross, Joan, David McMurray, and Ted Swedenburg. "Arab Noise and Ramadan Nights: Raï, Rap, and Franco-Maghrebi Identities." Diaspora 3:1 (1994): 3- 39. [Reprinted in The Anthropology of Globalization: A Reader, ed. by Jonathan Xavier and Renato Rosaldo, 1
  3. McMurray, Swedenberg (1992). "Raï Tide Rising" Middle East Report. 169: 39–42 
  4. Skilbeck, Rod. „Mixing Pop and Politics: The Role of Raï in Algerian Political Discourse”. Pristupljeno 18. 03. 2008. 
  5. Pareles, Jon (6. 2. 2002). „Arabic-Speaking Pop Stars Spread the Joy”. The New York Times. Pristupljeno 2. 9. 2018. 
  6. Skilbeck, Rod. „Mizing Pop and Politics: The Role of Raï in Algerian Political Discourse”. Pristupljeno 02. 9. 2018. 
  7. DeAngelis, Angelica Maria. „Rai, Islam and Masculinity in Maghrebi Transnational Identity”. Arhivirano iz originala na datum 03. 06. 2008. Pristupljeno 02. 9. 2018. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Joan, Gross (2002). Jonathan Xavier and Renato Rosaldo. ur. "Arab Noise and Ramadan Nights: Raï, Rap and Franco-Maghrebi Identities" The Anthology of Globalization: A Reader. Oxford: Blackwell 
Dopunska literatura

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]