Coordinates: 52°08′N 11°37′E / 52.133°N 11.617°E / 52.133; 11.617

Pustošenje Magdeburga

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Opsada Magdeburga
Deo Tridesetogodišnjeg rata
Vrijeme:20. maj 1631
Mjesto:Magdeburg, Nadbiskupija Magdeburg, Sveto Rimsko Carstvo
(današnja Saksonija-Anhalt, Njemačka)
52°08′N 11°37′E / 52.133°N 11.617°E / 52.133; 11.617
Sukobljene strane
 Sveto Rimsko Carstvo
Katolička liga
Magdeburg Magdeburg
Komandanti i vođe
Johann Tserclaes von Tilly
Gottfried Heinrich Graf zu Pappenheim
Dietrich von Falkenberg  
Christian Wilhelm od Brandenburga Predaja
Snaga
24.000 ljudi 2400 ljudi
Žrtve i gubici
  • 300 mrtvih
  • 1600 ranjenih [1]
20.000 vojnika i civila[1]

Pustošenje Magdeburga, također poznato pod nazivima Magdeburško vjenčanje (njemački: Magdeburger Hochzeit) ili Magdeburška žrtva (njemački: Magdeburgs Opfergang) je naziv za događaje koji su zbili nakon što su 20. maja 1631. godine, za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata carske i katoličke trupe pod Tillyjem zauzele protestantski grad Magdeburg i masakrirale tamošnjo stanovništvo prije nego što je požar u potpunosti uništio grad. Magdeburg, koji je nominalno bio sjedište katoličke Nadbiskupije Magdeburg, je za vrijeme Reformacije postao jedno od glavnih protestantskih uporišta te bio sekulariziran, ali je od početka Tridesetogodišnjeg rata uglavnom ostao pošteđen ratnih razaranja. To se promijenilo kada je Tilly, u skladu sa carskim Restitucijskim ediktom dobio naređenje da u gradu ponovno uspostavi katoličku crkvenu vlast, a što su građani, uzdajući se u pomoć protestantskog švedskog kralja Gustava Adolfa II i njegove vojske, odbili učiniti. Tilly je odlučio preduhitriti Šveđane te grad zauzeo na juriš, a nakon čega je došlo do masovnog ubijanja, silovanja i pljačke pri čemu je, prema procjenama od 25.000 stanovnika preživjelo samo njih 5.000. Iako je katolička vlast uspostavljena nad gradom, za opsadu se ispostavilo da predstavlja Pirovu pobjedu za cara i katolike, s obzirom da su razmjeri masakra - najvećeg ikad počinjenog u ratu - potakli mnoge dotada kolebljive protestantske države i vladare u Njemačkoj da podrže Šveđane i nastave borbu do kraja, a također izazvale zgražanje čak i među katoličkim dijelom evropske javnosti, što je, između ostalih, iskoristio francuski kardinal Richelieu da otvoreno intervenira u korist protestanata i tako uz Šveđane preokrene tok sukoba.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Wilson 2011: str. 471

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Wilson, Peter H. (2011). Europe's Tragedy : A History of the Thirty Years War. Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 9780674062313. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]