Planckova konstanta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Spomen ploča posvećena Planku i pronalasku Plankove konstante na Humboltovom univerzitetu u Berlinu: "U ovoj kući predavao je Maks Plank, pronalazač elementarnog kvanta dejstva h, od 1889 do 1928. godine."

Plankova konstanta (označave se sa h) je fizička konstanta koja se koristi za opisivanje veličine kvanta. Ima centralnu ulogu u kvantnoj mehanici a dobila je ime po Planku koji ju je uveo prilikom izračunavanja zračenja crnog tela. Često se koristi i redukovana Plankova konstanta (poznata i kao Dirakova konstanta, označava se kao , a čita "ći", "h-precrtano" ili jednostavno "ć"). Plankova konstanta se takođe koristi u merenju energije emitovanih svetlosnih fotona prema izrazu E = h, gde je E energija, h Plankova konstanta a (grčko slovo ni) frekvencija.

Plankova konstanta i redukovana Plankova konstanta se koriste za opisivanje kvantovanja, pojave kod subatomskih čestica (poput elektrona i fotona) da se neke fizičke veličine javljaju u određenim iznosima umesto da se kontinualno menjaju po svim mogućim vrednostima.

Danas usvojena vrednost Plankove konstante prema CODATA iznosi:

Jedinice, vrednost i simboli[uredi | uredi kod]

Vrednost Dirakove konstante:

Unikod rezerviše kodna mesto U+210E () za Plankovu konstantu a U+210F () za Dirakovu konstantu.

Poreklo Plankove konstante[uredi | uredi kod]

Upotreba[uredi | uredi kod]

Dakle, može se da se smatra "kvantom momenta impulsa".

Veze[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]