Pečat (časopis)
Pečat je bio »književni mjesečnik za umjetnost, nauku i sve kulturne probleme« u kojemu je Krleža bio glavni urednik.
Takozvani Krležini pečatovci su u ta doba bili pisci liberalnijeg smijera, okrenuti subjektivizmu i umjetničkoj autonomiji. Branili su slobodu stvaranja protiv usko shvaćene tendencioznosti.
U širem povijesnom smislu, Pečat je bio vrlo značajan prijelazni trenutak u odnosu ljevice i književnosti.
Pečat (1939–1940)[uredi | uredi kod]
Časopis je Krleža pokrenuo u Zagrebu početkom 1939. i bio mu je glavni podržavatelj. Do osmoga broja uređivao ga je redakcijski krug, a potom sam Krleža[1]. Odgovorni urednik tijekom cijelog izlaženja časopisa bio je Drago Ibler. U Pečatu su se pojavili brojni mlađi autori koji će se i zahvaljujući časopisu afirmisati (Šegedin, Matković, Marinković, Ivanišević, Davičo i Cesarić na primjer). Znatnu ulogu su također imali Ristić, Richtmann i Bogdanov[2]. Među Krležinim časopisima, Pečat je imao najveću recepciju[2]. Na političkoj razini je se suprostavljao građanskoj desnici, mada ubrzo će ga Komunistička partija oglasiti revizionističkim listom, počevši od Tita u svojim člancima Trockizam i njegovi pomagači i Za boljševizaciju i čistoću Partije [2].
Unatoč sudbini drugih listova, Pečat nije prestao rad zbog cenzure i policije. Točno je da je u tri navrata bio plijenjen, ali je zapravo nestao zbog nedostatka suradnje, tako da je ga Krleža napokon zaustavio[2].
Časopis je kratko trajao, oko godinu i pol (1939-1940). Ukupno su izašle 3 knjige, sa 15 brojeva. U brojevima 8–9 objavljen je i poznati Krležin antidogmatski esej Dijalektički antibarbarus.
Suradnici[uredi | uredi kod]
Prvi urednički krug[2]:
- Slavko Batušić
- Drago Galić
- Krsto Hegedušić
- Miroslav Krleža
- Mijo Mirković (kasnije poznat po pseudonimu Mate Balota)
- Marko Ristić
Suradnici:
- Ljubo Babić
- Vasa Bodganov
- Milan Bogdanović
- Dobriša Cesarić
- Oskar Davičo
- Milan Dedinac
- Petar Dobrović
- Drago Ibler
- Drago Ivanišević
- Hasan Kikić
- Petar Kružić (pseudonim Petra Šegedina)
- Marijan Matković
- Ranko Marinković
- Rikard Podhorsky
- Zvonimir Richtmann
- Vilim Svečnjak
- Viktor Vida
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Pečat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.”. Pristupljeno 26. 05. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Vlaho Bogišić : PEČAT”. Pristupljeno 26. 05. 2021.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Vlaho Bogišić, PEČAT u: Krležijana M–Z, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1999.