Paranthropus robustus
| Paranthropus robustus | |
|---|---|
| |
| Prvobitna lubanja Paranthropus robustus u Muzeju Transvaal | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Primates |
| Porodica: | Hominidae |
| Potporodica: | Homininae |
| Rod: | Paranthropus |
| Vrsta: | P. robustus |
| Dvojni naziv | |
| †Paranthropus robustus Broom, 1938. | |
| Sinonimi | |
|
Australopithecus robustus (Dart, 1938.) | |
Paranthropus robustus (ili Australopithecus robustus) prvobitno je otkriven u Južnoafričkoj Republici 1938. godine. Razvoj P. robustus, pretežno po pitanju karakteristika lubanje, čini se da je ciljao u smjeru "kompleksa za žvakanje tvrdih materijala". Zbog osobina koje se asociraju sa ovom robusnom linijom australopitecina, antropolog Robert Broom je uspostavio rod Paranthropus i svrstao tu vrstu u njega.
Smatra se da je Paranthropus robustus živio prije između 2,0 i 1,2 miliona godina. P. robustus je imao veliku sagitalnu krijestu, čeljust, čeljusne mišiće i kutnjake i pretkutnjake.
Otkriće[uredi | uredi kod]
Nakon Dartovog otkrića vrste Australopithecus africanus, Broom je podržavao njegove tvrdnje da je Australopithecus africanus bio predak Homo sapiensa. Broom je bio škotski doktor koji je u to vrijeme radio u Južnoafričkoj Republici i koji je počeo vršiti vlastita iskopavanja u Južnoj Africi kako bi pronašao još primjeraka, koje je Dart bio prethodno otkrio. Broom je 1938., u starosti od 70 godina, prilikom ekskavacija u Kromdraaiju (Južnoafrička Republika) pronašao dijelove lubanje i zube koji su sličili Dartovom primjerku vrste Australopithecus africanus, ali je lubanja imala neke "robusne" karakteristike.
Među fosilima su se nalazili dijelovi lubanje i zubi stari 2 miliona godina. Fosilna nalazišta s vrstom Paranthropus robustus mogu se pronaći samo u Južnoafričkoj Republici u Kromdraaiju, Swartkransu, Drimolenu, te pećinama Gondolin i Coopers. U pećini kod Swartkransa otkriveni su ostaci 130 jedinki. Pretrage provedene na zubima tih hominina pokazale su da je prosječan P. robustus rijetko živio duže od 17 godina.
Paranthropus robustus je postao prva otkrivena "robusna" vrsta hominida dugo prije P. boisei i P. aethiopicus. Broomovo prvo otkriće P. robustus bilo je prvo otkriće robusnog australopitecina i drugo australopitecina nakon vrste Australopithecus africanus, kojeg je pronašao Dart. Broomov rad na australopitecinima pokazao je da evolutivni trag koji je vodio do Homo sapiensa nije bio samo prava linija, već pun raznolikosti.
Morfologija[uredi | uredi kod]
Tipično za robusne australopitecine, P. robustus je imao glavu oblikom sličnu onoj kod gorile, sa masivnije građenom čeljusti i zubima u odnosu na hominine u liniji roda Homo. Sagitalna krijesta, koja se protezala od vrha lubanje, služila je kao sidro za velike mišiće za žvakanje. Lubanju DNH 7 vrste Paranthropus robustus, "Eurydice", 1994. je u pećini Drimolen u Južnoj Africi otkrio Andre Keyser; stara je 2,3 miliona godina i pripadala je ženki.
Zubi tih primata bili su veći i deblji nego kod bilo kojeg pronađenog gracilnog australopitecina, pa je zbog morfoloških razlika Broom prvobitno priključio svoj primjerak vrsti Australopithecus robustus. Mužjaci P. robustus bili su visoki samo 1,2 m i težili su samo 54 kg, dok su ženke bile niže od 1 metra i težile samo 40 kg, što ukazuje na izražen spolni dimorfizam. Zubi P. robustus gotovo su iste veličine kao i kod P. boisei.
Broom je pažljivo analizirao svoje otkriće i primijetio razlike u veličini kutnjaka, koji su malo više sličili kutnjacima gorila nego ljudi. U Južnoj Africi pronađeno je još ostataka P. robustus. Prosječna veličina mozga P. robustus iznosi samo 410 do 530 cc, otprilike kao kod šimpanzi. Neki tvrde da se ishrana P robustus sastojala od tvrde hrane kao što su orasi i lukovice, budući da su živjeli u otvorenim šumama i savanama. Novija istraživanja ukazuju na to da su oni više bili generalisti,[1] dok drugi tvrde da su se hranili tvrdom hranom samo za vrijeme oskudice.[2]
Istraživanje omjera izotopa stroncija u zubima (2011) ukazalo je na to da su grupe vrsta Australopithecus africanus i P. robustus u Južnoj Africi bile patrilokalne: ženke su se nastanjivale dalje od mjesta rođenja nego mužjaci.[3][4]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Wood, B. & Strait, D. (2004). „Patterns of resource use in early Homo and Paranthropus”. Journal of Human Evolution 46 (2): 119–162. DOI:10.1016/j.jhevol.2003.11.004. PMID 14871560.
- ↑ Scott, R.S., Ungar, P.S., Bergstrom, T.S., Brown, C.A., Grine, F.E., Teaford, M.F., and Walker, A. (2005). „Dental microwear texture analysis shows within-species dietary variability in fossil hominins”. Nature 436 (7051): 693–695. DOI:10.1038/nature03822. PMID 16079844.
- ↑ Bowdler, Neil (2 June 2011). „Ancient cave women 'left childhood homes'”. BBC News. Pristupljeno 2011-06-02.
- ↑ Copeland SR, et al. (2011). „Strontium isotope evidence for landscape use by early hominins”. Nature 474 (7349): 76–78. DOI:10.1038/nature10149. PMID 21637256.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- MNSU Arhivirano 2006-03-06 na Wayback Machine-u
- Archaeology Info Arhivirano 2011-05-16 na Wayback Machine-u
- Paranthropus robustus - Human Origins Program Institucije The Smithsonian
- Pronađena najpotpunija lubanja čovjeka-majmuna - ali on je ona Arhivirano 2007-12-05 na Wayback Machine-u
- Istraživači diskutiraju o otkriću fosila čovjeka-majmuna
- Početna stranica pećine Coopers Arhivirano 2008-09-07 na Wayback Machine-u