Panonska nizija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Karta dunavske ravnice

Panonska nizija, ređe Panonski basen, je ravnica u centralnoj Evropi.

Najveći deo Panonske nizije leži ispod 200 m nadmorske visine, a monotoniju ravnice ublažavaju ostrvske planine, aluvijalne ravni, lesne zaravni i peščare.

Nizija zauzima sjeverni ravničarski deo Srbije i obuhvata ravnicu Vojvodine (Srijem, Banat, Bačka) i uski pojas južno od Dunava i Save.

Postanak i evolucija Panonskog basena[uredi | uredi kod]

Panonski basen nastao je tokom savske faze alpske orogeneze (oligo-miocen) spuštanjem starog Panonskog kopna duž velikih raseda. Početkom miocena basen je ispunjen vodom koja je prodrla iz Tetisa i formirano je Panonsko more. Ono je bilo deo mnogo većeg epikontinentalnog mora koje se protezalo od Bečkog basena preko Panonske i Vlaško-pontijske nizije do Crnog mora i Aralskog jezera na istoku. Ovo epikontinentalno more poznato je u nauci pod imenom Paratetis. Na početku svog postojanja Paratetis je imao nekoliko veza sa Tetisom. Jedna od veza išla je preko Ronskog zaliva, Bavarske i Bečkog basena. Na jugu, veza je postojala preko tzv. Transegejske brazde, od današnjeg Ulcinja preko današnje Albanije i starog kopna Egeide do Crnog mora.

Prema istraživanjima većeg broja istraživača, pre svega geologa i geografa, Panonski basen ispunjen je vodom pre oko 30 miliona godina a voda iz njega otekla je sredinom pleistocena tj. pre više od 600.000 godina.

Panonsko more dopiralo je na zapadu do istočnih padina Alpa, na jugu i istoku do Dinarskih, Rodopskih i Karpatskih planina. Ono je prekrivalo severne delove današnje Srbije. O njegovom prostiranju svedoče i do danas očuvane naslage marinskih, odnosno jezerskih sedimenata, uglja, nafte, gasa. Sem toga na južnom obodu basena očuvani su delimično abrazioni oblici reljefa.

More je menjalo oblik usled čestih tektonskih pokreta u Alpama, Dinaridama i Karpatima. Voda se povlačila sa nekih površina dok je na druge, do tada suve površine, nadirala. Na osnovu tragova iščezlih organizama (fosila) utvrđeno je 5 stadijuma u istoriji Panonskog mora (po P. Stevanoviću). To su mediteran, sarmat, panon, pont i levant.

U mlađem mediteranu (početak Miocena) more se širilo i na istočne krajeve Jugoslavije, ali je bilo znatno pliće. Tragovi mora ovog stadijuma očuvani su na teritoriji severne Srbije u okolini Beograda, Golupca i Loznice. Sam Beograd leži na stenama mediteranskog stadijuma. Nivo vode bio je toliki da niži teren između Avale i Kosmaja još uvek nije bio potopljen te su one bile spojene i imale su izgled poluostrva. U Šumadiji more je prodiralo do grede Venčac-Bukulja. U zapadnoj Srbiji, more se širilo tamo gde su današnje doline Drine i Jadra. U istočnoj Srbiji more je nadiralo kroz Karpatske planine do Donjeg Milanovca, dolinom Mlave do Petrovca i uz Donji Timok. Iz ovoga stadijuma potiču naslage uglja u Aleksinačkom i Mlavskom basenu.[1]

Poreklo naziva[uredi | uredi kod]

Budimpešta je najveći grad Panonske nizije.

Panonska nizija je dobila naziv po starorimskoj provinciji Panoniji. Naziv je donekle neodgovarajući, budući da je data provincija pokrivala samo južni deo današnje nizije. Takođe, neki narodi koji naseljavaju niziju (Mađari, Ukrajinci) imaju svoje, zasebne nazive za nju.

Fizički položaj i granice[uredi | uredi kod]

Panonska nizija se pretežno prostire u srednjoj Evropi, a sasvim malim, južnim delom i u južnoj Evropi (Balkansko poluostrvo). Granice nizije su jasne na severu, zapadu i istoku. Na jugu nalazi sklop dolina, bregova i brda, koji postepeno prelazi u planinske oblasti Dinarida. Nedoumice postoje oko severozapadne granice, gde se Bečka kotlina sa gradovima Bečom i Brnom nekad ubraja, a nekad izdvaja izvan okvira Panonske nizije.

Prirodne odlike[uredi | uredi kod]

Kopački rit, jedno od sačuvanih močvarnih područja Panonske nizije

Reljef: Panonska nizija predstavlja kontinentalno ravničarsko područje, okruženo mahom planinama. Ona se prostire na oko 600 km dužine u smeru zapad-istok, od krajnje istočnog dela Alpa u Austriji i Sloveniji, pa do Karpata u Rumuniji na istoku. Ravnica je sa juga zatvorena severnim Dinaridima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, dok je sa severa zatvorena Tatrama u Slovačkoj. Njena širina je oko 400–450 km. Nadmorska visina Panonske nizije kreće se od oko 60 m u oblasti ulaska Dunava u Đerdapsku klisuru, do oko 200–250 m na zapadnom obodu (Prekomurje, Gradišće). Unutar ravnice ima nekoliko osamljenih (tzv. „ostrvskih") planina i gorja, koje je dele na manje celine. To su Fruška gora u Srbiji, Bilogora, Psunj, Dilj i Papuk u Hrvatskoj, te Meček, Piliš i Bakonjska gora u Mađarskoj.

Klima: U Panonskoj niziji vlada umereno kontinentalna klima, pa nizija ima izražena četiri godišnja doba. Zime su srednje hladne, dok su leta žarka. Proleća i jeseni su doba sa velikom količinom padavina.

Vode: Panonska nizija obuhvata srednji deo sliva Dunava, koji je njena glavna osobina i koji deli ravnicu na severoistočnu i jugozapadnu polovinu. Druge dve važne reke u ravnici su njegova leva pritoka, reka Tisa, okosnica istočnog dela Panonske nizije i reka Sava, desna pritoka Dunava i južna okosnica nizije. Pored datih reka potrebno je spomenuti i Vah, Moravu, Rabu, Dravu, Muru, Kereš, Samoš, Moriš, Begej, Tamiš, Veliku Moravu, Kolubaru. Priobalje datih reka nekada je bilo mahom močvarno, ali se izgradnjom odvodnih i dovodnih veštačkih kanala njihova površina smanjila. Međutim, i danas mogu naći veće celine u vidu ritova i plavnih područja (npr. Karapandža, Kopački rit, Pančevački rit). Od jezera jedino značajno je Blatno jezero (ili Balaton) u zapadnoj Mađarskoj.

Geopolitički položaj[uredi | uredi kod]

Države: Sledeće države obuhvataju Panonsku niziju:

Središta nizije[uredi | uredi kod]

Temišvar, najveći panonski grad Rumunije.

U Panonskoj niziji se nalazi nekoliko veoma važnih gradova u Evropi. Posebno treba da se istaknu Beč, Budimpešta, Beograd i Zagreb.

Po državama (ravnica i njen obod):

Glavni gradovi[uredi | uredi kod]

Lista gradova u Panonskoj niziji sa većem stanovništvom od 100.000 unutar užeg grada:

Povezano[uredi | uredi kod]

Galerija slika[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Károly Kogutowicz (Budimpešta, 1886Ludwigsburg, 1948), mađarski geograf i akademik.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Rodić, Dragan P.; Pavlović, Mila A. (1994). Geografija Jugoslavije I. Beograd, Crnotravska 7-9: IŠP ,, Savremena administracija, d.d.. ISBN 978-86-387-0410-1. 

Bibliografija[uredi | uredi kod]