Osma kordunaška divizija NOVJ

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Osma kordunaška divizija

{{{opis_slike}}}

Segment Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Jačina 4.200 vojnika i oficira
Formacija Četvrta kordunaška brigada
Peta kordunaška brigada
Petnaesta kordunaška brigada
Komandanti
Komandant Vlado Ćetković
Angažman
Bitke Operacija Vajs I
Operacija Klara
Operacija Panter
Operacija Šah
Operacija Morgenštern
Napad na Cazin septembra 1944.
Napad na Cazin novembra 1944.
Karlovačka operacija
Tršćanska operacija
Odlikovanja 16. aprila 1944. proglašena „udarnom“

Osma kordunaška divizija NOVJ formirana je 22. novembra 1942. naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita. Pri osnivanju u njen sastav su ušle Četvrta i Peta kordunaška brigada i Šesta primorsko-goranska brigada. Pošto je Šesta primorsko-goranska brigada bila udaljena, operisala je samostalno, tako da je umesto nje u sastav divizije 5. decembra 1942. ušla Petnaesta kordunaška brigada.

Borbeni put Osme divizije[uredi | uredi kod]

Na početku operacije „Vajs I“ nekompletna divizija (Četvrta kordunaška brigada vodila je sa Trinaestom proleterskom brigadom operacije na Žumberku) bila je nastupanjem 7. SS divizije „Princ Eugen“ sa osnovice Karlovac-Petrinja prema Slunju i Velikoj Kladuši primorana na odbranu. Nemci su uspeli da manevrom prodru u bok i pozadinu položaja divizije, pa je ona bila prinuđena na izvlačenje prema Lici. Tokom zime i proleća Osma kordunaška divizija je u sadejstvu sa Šestom ličkom divizijom izvodila uspešna ofanzivna dejstva i učestvovala u napadu na Otočac aprila i napadu na Gospić maja 1943. godine.

Tokom 1943. godine divizija je bila angažovana u brojnim odbrambenim i napadnim dejstvime protiv nemačkih, italijanskih, ustaško-domobranskih i četničkih formacija u oblasti između Kupe i Une. U novembru 1943. učestvovala je u napadu na Glinu, a u decembru se našla pod udarom jedinica 15. i 69. nemačkog korpusa tokom Operacije „Panter“. U martu 1944. godine divizija je s velikim uspehom odbila osovinsku ofanzivu u Plašćanskoj dolini. Učestvovala je u napadu na Cazin aprila 1944. i manevarskim odbrambenim borbama tokom Operacije „Šah“ u maju.

Tokom juna i jula 1944. godine divizija je u sadejstvu s 34. hrvatskom divizijom i slovenačkim jedinicama dejstvovala je po osovinsko-kvislinškim garnizonima i komunikacijama u Pokuplju, Turopolju, Žumberku i Beloj Krajini u Sloveniji, a tokom avgusta i septembra vodila je borbe ponovo na teritoriji Korduna, Like i Banije.

Krajem oktobra 1944. divizija se prebacila u Cazinsku Krajinu gde je u novembru bila angažovana u intenzivnim borbenim dejstvima tokom napada na Cazin novembra 1944. godine. Zimu 1944/45. godine provela je u oštrim borbama sa jedinicama nemačkog 15. korpusa oko vitalnih komunikacija i odbrambenih tačaka u Lici i na Kordunu.

Nakom rasformiranja Unske operativne grupe u sastav divizije ušla je njena Muslimanska brigada i Krajiški partizanski odred.

Tokom završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije, bila je potčinjena Četvrtoj armiji JA i pod njenom komandom je učestvovala u oslobađanju Bihaća, Ličko-primorskoj i Tršćanskoj operaciji.

Ukazom Vrhovnog štaba NOV i POJ 16. juna 1944. godine Osma kordunaška divizija proglašena je udarnom u znak priznanja za postignute uspehe. Na svom ratnom putu divizija je imala preko 2.800 poginulih, 4.567 ranjenih i 165 nestalih boraca [1]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Osma kordunaška divizija 1977: str. 761

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]