Olovo karbonat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Olovo karbonat
Olovo karbonat
IUPAC ime
Drugi nazivi Ceruzit
Identifikacija
CAS registarski broj 598-63-0 DaY
PubChem[1][2] 11727
RTECS registarski broj toksičnosti OF9275000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula PbCO3
Molarna masa 267,21 g/mol
Agregatno stanje beli prah
Gustina 6,582 g/cm3
Tačka topljenja

315 °C (razlaže se)

Rastvorljivost u vodi 0,00011 g/100 mL (20 °C)
Ksp 1,46 x 10-13
Rastvorljivost nerastvoran u alkoholu, amonijaku;
rastvoran u kiselinama, alkalijama
Indeks prelamanja (nD) 1,804 [3]
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) External MSDS
EU-klasifikacija Repr. Cat. 1/3
Toksičan (T)
Štetan (
Xn)
Opasan po životnu sredinu (N)
EU-indeks 082-001-00-6
R-oznake R61, R20/22, R33, R62, R50/53
S-oznake S53, S45, S60, S61
Tačka paljenja Nije zapaljiv

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Olova karbonat je hemijsko jedinjenje PbCO3. On se industrijski priprema iz olovo(II) acetata i ugljen dioksida. On se prirodno javlja kao mineral ceruzit.[4]

Bazni olovo karbonati[uredi | uredi kod]

Postoji više baznih olova karbonata i srodnih jedinjenja:

  • Belo olovo, bazni olovo karbonat, 2PbCO3·Pb(OH)2
  • PbCO3·PbO
  • 3PbCO3·Pb(OH)2·PbO[5]
  • PbCO3·2PbO
  • NaPb2(OH)(CO3)2
  • 2PbCO3·PbSO4·Pb(OH)2

Proizvodnja[uredi | uredi kod]

Olovo karbonat se proizvodi provođenjem ugljen dioksida kroz hladan razblaženi rastvor olovo(II) acetata, ili mešanjem suspenzije olovnih soli koje su manje rastvorne od karbonata sa amonijum karbonatom na niskoj temperaturi da bi se izbeglo formiranje baznih olovo karbonata.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Pradyot Patnaik. Handbook of Inorganic Chemicals. McGraw-Hill, 2002, ISBN 0-07-049439-8
  4. Inorganic Chemistry, Egon Wiberg, Arnold Frederick Holleman Elsevier 2001 ISBN 0-12-352651-5
  5. S.V. Krivovichev and P.C. Burns, "Crystal chemistry of basic lead carbonates. II. Crystal structure of synthetic 'plumbonacrite'." Mineralogical Magazine, 64(6), pp. 1069-1075, December 2000. http://www.nd.edu/~pburns/pcb075.pdf

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]