Noćna straža (Rembrandt)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Noćna straža
(Vojna četa kapetana Fransa Banninga Cocqa)
Rembrandt van Rijn, 1642.
ulje na platnu , 371 × 437 cm
Rijksmuseum, Amsterdam

Noćna straža ("De Nachtwacht"), remek-delo baroknog slikara Rembranta van Rajna. Naslikana je 1642. godine, tehnikom ulje na platnu. Predstavlja grupni portret, žanr koji je u to vreme bio veoma popularan u Holandiji. Slika se danas nalazi u Rajksmuseumu u Amsterdamu.

Delo je u više navrata bila izložena napadima vandala.

Istorija[uredi | uredi kod]

Slika je naručena 1638. da bi se obeležila poseta francuske kraljice Marije Mediči. Nekoliko umetnika dobilo je zadatak da naslikaju grupne portrete amsterdamskih milicijskih družina. Rembrant je za svoj rad dobio 1.600 guldena.[1] Ova slika prikazuje musketare amsterdamske gradske straže i njihovog zapovjednika Fransa Baninga Kuka. Imena osamnaestorice naslikanih su poznata. Tek u 18. vijeku slika je dobila ime „Noćna straža“. Taj naziv je pogrešan, jer je Rembrant zapravo naslikao prizor koji se odigrava danju. Naziv se ipak zadržao.

Analiza dela[uredi | uredi kod]

Detalj s portretima kapetana Fransa i pukovnika Vilema

Noćna straža simbolizuje sve ono do čega je Rembrant ranije došao, on otkriva zadivljujuću, očaravajuću virtuoznost, čije je delovanje danas veće nego ikada. Na prvi pogled može se videti kako Rembrant daje prednost prikazivanju opšteg događaja nad vernom izradom pojedinačnih portreta. Kroz prvi plan dominiraju likovi kapetana i poručnika u pokretu. Kapetanova uzdignuta ruka i neznatno otvorena usta pokazuju da govori. Deo ljudi uzima koplja oslonjena na zid zgrade desno, dok ostali nastavljaju stupati kroz lučni ulaz. Dečak je naslikan levo u prvom planu, musketar odeven u crveno stoji do njega puneći pušku. Desno od njega, poluskriven od kapetana, vidi se lik u vrećastim pantalonama, s kapom obrubljenom hrastovim lišćem, kako sa strane prilazi nadesno krupnim koracima i diže pušku kojoj su usta cijevi vidljiva između kapetana i poručnika. Sasvim desno bubnjar isprobava svoj instrument, a izgleda kao da se uplašio psa koji se stisnuo ispred njega. Isto tako treba spomenuti i dva ženska lika. Prvi, u zlatnoj haljini, ima torbu i mtrvu kokoš koja visi o pojasu s kandžama okrenutim prema gore, a u ruci drži rog za piće. Drugi ženski lik je gotovo sasvim skriven iza prvog. Ispred promatrača se nalaze raznovrsni razlozi za pokrete.

Naslikan je širok opseg aktivnosti, poput onih koje se odnose na rukovanje puškom – punjenje, ispaljivanje, čišćenje okidača – pokazivanje zastave, punjenje oružja, isprobavanje bubnja. Sve ove radnje obeležavaju ovu skupinu kao odred Gradske straže. Međutim, svaki lik je pojedinačno prikazan aktivnostima tipičnim za njega ili njegov zadatak, a posledica je dojam da svako čini šta želi, bez ikakve veze s opštim događajem. Rembrant koristi priliku da pruži tačnu i finu sliku energičnosti i žurbe svakodnevnoga života ove skupine – i da je na isti način opiše kao kolektivnu, aktivnu celinu koja se ujedinjuje.

Bez odgovora ostaju pitanja nastala pri pokušaju da se dokuči značenje pojedinih motiva. Među brojnima navodimo samo jedan primer: svetli ženski oblik i jedan gotovo sasvim skriven iza njega uzdigli su se do nivoa najveće misterije.

Razdoblje baroka bilo je vreme alegorija i simbola. Na Noćnoj straži, međutim, Rembrant je, čini se, bio uspešan u njihovom istovremenom prikazivanju i skrivanju, pri čemu posmatrač postaje svestan aluzija, iako nesposoban da ih dokuči. Na ovaj način one održavaju stanje stvari neposredno pre uspostavljanja značenja koncepta.

Uprkos svim kritikama i načinima shvatanja ovog dela ono će sigurno ostati jedno od najvećih ostvarenja u okvirima likovne umetnosti.

Vandalizam[uredi | uredi kod]

Restauracija iz 1975. godine

Dana 13. januara 1911. godine jedan čovek je sliku isekao obućarskim nožem.

Rad je opet bio izložen vandalizmu 14. septembra 1975. godine, kada je jedan nezaposlen učitelj nožem isekao ovo delo. Slika je uspešno obnovljena posle četiri godine, ali neki dokazi oštećeni su još uvek vidljivi izbliza. Počinioc nikada nije optužen, a izvršio je samoubistvo u mentalnoj instituciji u aprilu 1976. godine.

Petnaest godina kasnije, 6. aprila 1990, jedan posetilac je u muzej prošvercovao bocu kiseline, te je sprejom oštetio sliku. Obezbeđenje je vrlo brzo intervenisalo i odmah je naneta voda na platno. Kiselina je samo prodrla u površinski sloj laka, pa je delo nakon toga u potpunosti obnovljeno.

Izvori[uredi | uredi kod]

Veze[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]