Non si sevizia un paperino

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Non si sevizia un paperino
RežijaLucio Fulci
ProducentRenato Jaboni
ScenarioLucio Fulci
Roberto Gianviti
Gianfranco Clerici
sinopsis: Lucio Fulci
Roberto Gianviti
UlogeFlorinda Bolkan
Barbara Bouchet
Tomas Milian
Irene Papas
Marc Porel
Georges Wilson
MuzikaRitz Ortolani
FotografijaSergio D'Offizi
MontažaOrnella Micheli
StudioMedusa Produzione
DistribucijaMedusa Produzione
Datum(i) premijere
29. 9. 1972 (1972-09-29)
Trajanje102 min.
Zemlja Italija
Jezikitalijanski
engleski
Bruto prihod1,101,461.000 ITL

Non si sevizia paperino (sh. Ne muči malu gusku), u međunarodnoj distribuciji poznat pod engleskim naslovom Don't Torture a Duckling (sh. Ne muči pače) je italijanski triler film snimljen 1972. godine u režiji Lucija Fulcija, koji se smatra jednim od najpoznatijih ostvarenja giallo žanra.

Film je bio navodno inspiriran stvarnim događajima koji su se godinu dana ranije dogodile u blizini grada Bitonto na jugu Italije. Radnja je smještena u zabačeni gradić u regiji Basilicata gdje tri dječaka postaju žrtvama serijskog ubice, potakavši lokalno stanovništvo da kao krivce optuži lokalne marginalce i nonkonformiste od kojih će neki, kao lokalna vještica (čiji lik tumači Florinda Bolkan) postati žrtvom krvavog linča. Protagonist, koga tumači Tomas Milian je novinar koji je iz Rima došao pisati o događajima, a koji vlastitom istragom kao mogućeg krivca pronalazi lokalnog katoličkog svećenika (čiji lik tumači Marc Porel).

Iako je Fulcijev film, u skladu sa žanrovskim "pravilima", publici pružio "eksploatacijski" sadržaj kroz scene eksplicitnog seksa i nasilja, pogotovu u slučaju linča vještice, kritičarima je postao zanimljiv i zato što se tumačio kao autorov svojevrsni komentar na društvene prilike u tadašnjoj Italiji. Od eksplicitnog seksa i nasilja je, pak, kritičarima iz redova Katoličke crkve najviše upalo u oči to što je glavni negativac svećenik, pa je Non si sevizia paperino bio optuživan za navodno antikatoličanstvo i stavljan na svojevrsnu "crnu listu" u nizu država, gdje je publici postao dostupan tek godinama i decenijama kasnije. Usprkos toga, sam Fulci ga je nazivao svojim najdražim filmom. Muziku za film je napisao Riz Ortolani, koji će dio nje kasnije "reciklirati" za potrebe mnogo poznatijeg filma Cannibal Holocaust.

Uloge[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]