Nobunaga Oda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Oda Nobunaga na japanskoj slici iz 16 veka

Oda Nobunaga (織田信長 - 23.6. 1534. - 21.6. 1582.), je bio jedan od tri osnivača Japana u 16 veku. Tijekom života se na izrazito surov način obračunavao sa protivnicima,a svoju reputaciju gradio je kao brutalni gospodar rata. Međutim, istovremeno je bio i veliki patron kulture, i jedan od najbitnijih osoba koje su uticale na razvoj fantastične kulture u Azuči-Momojama periodu.

Potpomognut od strane svog ujaka Oda Nobumicua (koji je ubijen 1566. godine), Nobunaga je 1555. godine zauzeo Kijosu, ubio šugodaj-a Oda Hikorogo-a, i svoju prestonicu preselio iz Nagoje u ovo mesto. Saznavši 1557. godine da njegov mlađi brat Oda Nobujuki kuje zaveru protiv njega, Nobunaga je iscenirao svoju bolest, da bi naterao brata da ga poseti, a onda ga ubio.

1562. godine sklopljen je savez između Nobunage i daimjo-a iz provincije Mikava (današnja prefektura Aiči) Macudaira Motojasu-a (koji će kasnije postati šogun Tokugava Iejasu). Za razliku od privremenih taktičkih saveza karakterističnih za Sengoku period, ovo se ispostavilo kao trajni savez, veoma koristan za obe strane. Sa osiguranom istočnom stranomteritorije, Nobunaga je sada mogao da se skoncentriše na sever i zapad. Počevši od 1561. godine, Nobunaga je konstantno napadao provinciju Mino (današnja prefektura Gifu), a u zimu 1564. godine je preselio svoje sedište iz Kijosu-a u Komaki, ne bi li bio bliži ratnim operacijama. Osvajanjem Minoa Nobunaga je stekao kontrolu nad drugom provincijom bogate agrikulture, posle Ovari, i zaslužio zvanje velikog daimjoa.

Do 1572. godine Nobunaga i koalicije sklapane protiv njega su relativno bile u primiriju. Nobunagini neprijatelji su rešili da prekinu ovu pat poziciju ubeđivanjem moćnog daimjoa sa istoka, Takeda Šingena, da im se pridruži, što je on i prihvatio. Novembra 1572. godine Šingen započinje sukobe sa Nobunagom. 6. januara 1573. porazio je ujedinjenu vojsku Tokugava Iejasu-a i Nobunage u bici Mikatagahara u provinciji Totomi. Dva meseca kasnije zauzeo je Nodu, tvrđavu u Mikavi, zašavši na taj način veoma duboko u Iejasu-ovu teritoriju.Ohrabren ovim Šingenovim uspesima, šogun Jošiaki, koji je bio osramoćen i primoran da potpiše primirije sa Nobunagom, podiže vojsku protiv Nobunage. Međutim, ohrabren iznenadnom smrću Takeda Šingen-a, Nobunaga početkom maja 1573. godine okružuje Kjoto sa ogromnom vojskom, i metodički spaljuje deo po deo prestonice kako bi zaštitio Jošiakija. Kada je Kamigjo, jedan od vitalnih delova prestonice spaljen, šogun se predao. kada je ponovo podigao pobunu u maju, Nobunaga ga je proterao iz Kjota. Muromači šogunat nastavio je da postoji sve do 1588. godine, kada je Jošiaki abdicirao. Ovaj šogunat je zamenila Nobunagina hegemonija.

Naredne pobede nad skoro svim susednim vladarima za malo da budu pomračene pobunom u provinciji Ečizen, početkom 1574. godine, kada je ta provincija potpala pod uticaj Džodo Šin sekte. Klan Takeda, predvođen Šingenovim sinom Kacujorijem, tada je izvršio invaziju na Iejasu-ovu teritoriju. Nobunaga je povratio izgubljene teritorije spektakularnom pobedom nad Takeda Kacujorijem 1575. godine u bici za Nagašino, u provinciji Mikava, i brutalnim pokoljem velikog broja monto-a (pripadnika Džodo Šin sekte) u Ečizenu. Nobunaga je sada pod svojom upravom imao Kjoto i pet provincija regiona Kinki oko njega, kao i provincije Mikava i Totomi, posede Tokugava Iejasua, koji je priznao Nobunaginu prevlast nad ovim teritorijama.