Nikola Zvonimir Bjelovučić
Nikola Zvonimir Bjelovučić (Janjina, 11. rujna 1882. - Janjina, 23. studenog 1952.), hrvatski etnograf i povjesničar. Školovao se u Dubrovniku, Beču i Pragu.[1] Godine 1907. doktorirao je pravo u Zagrebu, a sudac je bio u Dubrovniku, Trstu i Podgorici. Također je apsolvirao povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Odvjetnički ured imao je u Trstu, Metkoviću i Dubrovniku. U političkom životu bio je pristaša HSS-a.[2] Osnivač je i urednik tjednika Hrvatska riječ pokrenutog 1925. godine. Značajno je njegovo proučavanje povijesti Pelješca i Dubrovačke Republike. Bio je suradnik Narodnog lista iz Zadra, Crvene Hrvatske iz Dubrovnika i još mnogih časopisa. Njegove pripovijesti i povijesno-političke rasprave objavljivane su pri tadašnjoj JAZU.
Djela[uredi | uredi kod]
- Poluostrvo Rat (Pelješac) (1922.)[3]
- Crvena Hrvatska i Dubrovnik (1929.)
- Katolička crkva na Pelješcu (1933.)
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ www.janjina.hr Arhivirano 2014-01-11 na Wayback Machine-u, "NIKOLA ZVONIMIR BJELOVUČIĆ"
- ↑ proleksis.lzmk.hr, "BJELOVUČIĆ, NIKOLA ZVONIMIR", objavljeno u rujnu 2013., pristupljeno 11. siječnja 2014.
- ↑ [https://docs.google.com/file/d/0B3ma9plMXxAEcFpZNEFoTld5aU0/edit Nikola Zvonimir Bjelovučić - Poluostrvo Rat (Pelješac)