Moskovski metro

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Moskovski metro (ruski: Московский ордена Ленина и ордена Трудового Красного Знамени метрополитен имени В. И. Ленина) je podzemna železnica sa najvećim brojem prevezenih putnika na svetu. Poznat je po veoma ukrašenim stanicama urađenim u bogatom socrealističkom stilu.

Opis[uredi | uredi kod]

Moskovski metro ukupno ima 460,5 km pruge, 14 linija i 263 stanica. Prosečnim radnim danom u metrou se preveze 8-9 miliona putnika. Linije imaju tri oblika identifikacije - prema boji, broju i imenu. Obaveštenja u vozovima linije navode po imenu dok se u uobičajenom govoru nazivaju po boji (osim pojedinih linija koje se razlikuju samo po nijansi). Većina linija prolazi zračno kroz centar grada osim Koljcevaje (Kružne) koja ima oblik prstena dužine 20 km koji povezuje sve ostale linije. Na kružnoj liniji putnici mogu da razanaju pravac prema glasu spikera - muški u pravcu kazaljke na satu a ženski u obrnutom. Na zračnim linijama muški glas najavljuje stanice ka centru a ženski ka stanicama izvan centra. Sistem je skoro u potpunosti izgrađen pod zemljom, mada pojedine linije (, , ) prelaze reku preko mosta. Izuzetak je Filjovskaja koja ima 7 nadzemnih stanica.

Moskovski metro radi od 5:35 ujutro do 1:04 noću (vreme varira od stanice do stanice). Za vreme špica, vozovi idu u intervalima od oko 90 sekundi na većini linija. Tokom dana intervali su 2-3.5 minuta,a noću 6-10 minuta. Zbog tako frekventnog saobraćanja, ne postoji zvaničan red vožnje.

Karte imaju određen broj korišćenja, a jednom poništene važe sve do izlaska iz metro stanice, nezavisno od vremena i dužine putovanja, kao i broja presedanja. Mogu se nabaviti mesečne i godišnje karte.

Istorijat[uredi | uredi kod]

Prva linija otvorena je 15.5. 1935. prema planovima Lazara Kaganoviča, između Sokoljnika i Parka Kulture sa granom prema Smoljenskoj koja je dostigla Kijevsku 4. 1937. prelazeći reku Moskvu preko mosta. Konstrukcija prvih stanica je bila bazirana na drugim podzemnim sistemima, sa retkim konstruktivnim inovacijama. Kijevskaja stanica je bila prva koja je ponela nacionalne motive.

Dodatne dve linije izgrađene su do početka Drugog svetskog rata. 3. 1938. Arbatska linija je produžena do Kurske stanice (danas je to Arbatsko-Pakrovska - tamno plava linija). 9. 1938 Gorkovsko-Zamoskvoreckaja linija je otvorena između Sokola i Teatraljne.Dizajn stanica je pratio popularni art-deko stil, ali kroz socijalističke vizije. Takođe, došlo je do teničkih unapređenja – počelo se sa gradnjom na dubokim nivoima. Stanica Majakovskaja je izgrađena u ovo vreme.

Četvrta faza izgradnje odložena je zbog početka Drugog svetskog rata. Tve deonice su postale operativne - Tetraljnaja-Avtozavodskaja (3 stanice) i Kurskaja-Izmajlovski Park (4 stanice). Ipak, izgrađena je linija koja je prelazila reku Moskvu, ovaj put tunelom, a socijalističke motive na stanicama su zamenili ratni motivi.

Nakon rata počinje izgradnja četvrte faze koja je uključivala Kružnu liniju i duboku deonicu Arbatsko-Parkovske linije od Trga Revolucije do Kievskaje, i površinsku deonicu do Prvomajskaje rane 1950.Vrhunac dizajna i dekoracije su evidentni na ovim stanicama.

Kružna linija je prvo planirana da ide ispod Baštenskog Prstena (Sadovoje Koljco), kružnog bulevara koji se nalazi na granici Moskve 16. veka. Prvo deo linije između Parka Kulture i Kurske (1950.) nalazi se ispod ovog bulevara. Međutim kasniji planovi su izmenjeni tako da severni delovi linije idu na oko 1-1,5 km od prstena, čime je obuhvaćeno 7 od 9 železničkih terminala. Naredni deo Koltsevaja linije otvoren je 1952. godine (Kurskaja - Beloruskaja). Kružna linija je završena 1954. godine.

Prema urbanoj legendi ideja o kružnoj liniji došla je prilikom predstavljanja ideje o metrou Staljinu. Nakon što su ga projektanti upitali da li je zadovoljan planom on je na sredinu mape stavio šoljicu kafe i otišao. Na tom mestu ostala je mrlja u obliku šoljice. Oni su u tom trenutku to shvatili kao znak od genija i prionuli na izgradnju kružne linije. Ova priča se naravno može pripisati Staljinovom kultu ličnosti, no ipak kružna linija je na svim kartama metroa obojena braon bojom.

Razlog za izgradnju duboke deonice Arbatske linije bio je početak Hladnog rata. Stanice su veoma duboke i planirane su kao sklonište u slučaju atomskog napada. Nakon završetka izgradnje 1953. stare linije su bile zatvorene a potom 1958. ponovo otvorene kao deo nove linije - Filjovske. U daljem razvoju metroa izraz "faza" više nije korišćen iako se period izgradnje između 1957. i 1958. ponekad naziva petom fazom.

Tokom kasnih pedesetih, arhitektonska ekstravagancija novih metro stanica značajno opada i dekoracije na nekim stanicama (Aleksevskaja)su primetno pojednostavljene u odnosu na originalne planove. To je rađeno po naređenjima Nikite Kruščova, koji je favorizovao svedene dekoratvne motive. Razvijen je tipski plan, koji je ubrzo postao poznat pod nazivom „Sorokonožka“. Primenjen je na sve nove stanice, tako da izgledaju gotovo identično - razlikuju se jedino po boji mermera i keramičkih pločica. Tek sredinom sedamdesetih godina prošlog veka ekstravaganca se povratila i originalnost je ponovo postala popularna.

Do 1955. godine moskovski metro je nosio ime Lazara Kaganoviča. Jednog od Staljinovih bliskih saradnika i ključnoj osobi za izvođenje radova. Kasnije je preimenovana u V. I. Lenjinove Moskovske železnice.

Zanimljive činjenice o sistemu[uredi | uredi kod]

Moskovski metro ima široku prugu, 1524 mm, kao i regularne pruge ruske železnice. Prosečna razdaljina između stanica je čak 1,8 km. Najkraća je 585 m između stanice Aleksandrovski Sad i stanice Arbatskaja a najduža je 3,5 km. Velika razdaljina ima uticaj i na visoku prosečnu brzinu od 42 km/h. Od 70ih, platforme su građene u dužini od 155 m za osmokolne vozove. Vozovi na linijama 2,6 i 7 sastoje se od 8, na linijama 1,3,8,9,10 od 7 a na linijama 4,5 i 11 od 6 vagona. Svi vagoni (od najstarijih iz E serije do novih iz serije 81) dugački su 20 metara sa četvoro vrata na svakoj strani. Ovi vozovi su identični onima koji se koriste i u ostalim podzemnim železnicama bivšeg SSSR i u Budimpešti i Pragu.

Moskovski metro trenutno sadrži 171 stanicu, od kojih je 70 na dubokom nivou, a 87 su pliće. Od dubokih, 53 imaju pilone, 16 stubove, a jedna je nadsvođena jedinstvenim lukom (lenjingradska tehnologija). Od plićih stanica, 65 su sa pilonima (veći deo njih neslavni „sorokonožka“ dizajn), 19 sa jednim lukom (krakovska tehnologija). Postoji još 10 površinskih stanica i 4 iznad zemlje. Stanica Vorobjovi Gori se nalazi na mostu. Postoje još 3 metro-mosta.

Ono što svakako može zadiviti posetioce moskovskog metroa jeste besprekorna ćistoća popločanih podova, stvorena navikom Moskovvljana da ne bacaju smeće po istim. Na mestima kontrole upotrebe metroa gotovo u potpunosti su zaposlene žene a po starom ruskom običaju, one čiji je radni vek završen te im ova skraćena radna obaveza predstavlja dodatni prihod uz zasluženu penziju. Takozvanog "švercovanja" nema, to ne priliči Moskovljanima a i nije preporučljivo, jer metroom vladaju stroga pravila i sankcije koje sprovodi "Metropolitenska policija".

Linije[uredi | uredi kod]

# Naziv Otvorena Dužina Vreme vožnje
Sokoljničeskaja (Соко́льническая) 1935. 41,51 km 63 мин
Zamoskvoreckaja (Замоскворе́цкая) 1938. 42,9 km 69 мин
Arbatsko-Pakrovskaja (Арба́тско-Покро́вская) 1938. 45,0 km 65 мин
Filjovskaja (Филёвская) 1958. 14,9 km 21 мин
Koljcevaja (Кружна) (Кольцева́я) 1950. 19,2 km 28 мин
Kalužsko-Rižskaja (Калу́жско-Ри́жская) 1958. 37,9 km 55 мин
Tagansko-Krasnopresnjenskaja (Тага́нско-Краснопре́сненская) 1966. 42,3 km 57 мин
Kaljininskaja (Кали́нинская) 1979. 16,3 km 21 мин
Solncevskaja (Со́лнцевская) 2014. 28,4 km 36 мин
Serpuhovsko-Timirjazevskaja (Серпухо́вско-Тимиря́зевская) 1983. 41,47 km 60 мин
Ljublinsko-Dmitrovskaja (Любли́нско-Дми́тровская) 1995. 43,9 km 65 мин
Bolšaja Koljcevaja (Велика Кружна) (Больша́я Кольцева́я) 2021. 62,6 km 87 мин
Butovskaja (Бутовская) ("лаки метро") 2003. 10,0 km 16 мин
Nekrasovskaja (Некра́совская) 2019. 14,0 km 20 мин

U Moskvi takođe postoji i jedna linija Monorejla. Karte koštaju 4 puta više nego obične metro karte.

# Naziv Otvorena Dužina Vreme vožnje
Sokoljničeskaja (Соко́льническая) 2019. 41,51 km 63 мин
Zamoskvoreckaja (Замоскворе́цкая) 2019. 42,9 km 69 мин
Leningradsko-Kazanskij (Ленингра́дско-Каза́нский) 2023. 45,0 km 65 мин
Kalužsko-Nižegorodskij (Калу́жско-Нижегоро́дский) 2023. 14,9 km 21 мин

Skorašnji događaji[uredi | uredi kod]

U vozu na drugoj liniji metroa 6.2. 2004. eksplodirala je bomba pritom ubivši 42 i ranivši 250 ljudi. Odmah su okrivljeni čečenski separatisti. Istraga je dovela do stanovnika Karačaj-Čerkesian oblasti, radikalnog separatiste, koji je izvršio samoubistvo.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]