Lovinac
Lovinac | |
---|---|
Grb | |
Osnovni podaci | |
Gradonačelnik | Hrvoje Račić |
Županija | Ličko-senjska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo (2001-/-2011-/-2021) | 1.096 |
Geografija | |
Koordinate | 44°23′N 15°41′E / 44.39°N 15.68°E |
Površina | 341,92 km² |
Ostali podaci | |
Poštanski kod | 53444 Lovinac |
Koordinate: 44° 23′ 24" SGŠ, 15° 40′ 48" IGD
Lovinac je naselje i sjedište istoimene općine u Hrvatskoj, smještene u Lici. Administrativno pripada Ličko-senjskoj županiji
Geografija[uredi | uredi kod]
Općina Lovinac administarativno pripada Ličko-senjskoj županiji. Ima površinu od 317,27 km2. Na jugoistoku najvećeg hrvatskog kraškog polja, Ličkog polja, smjestio se Lovinac. U stara doba vodili su tuda preko Velebita najkraći trgovočki putevi od mora prema prema unutrašnjosti, a i autocesta između središnje i južne Hratske potaknut će nove mogućnosti razvoja tog kraja Like i Ličko-senjske županije.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
- broj stanovnika:- 1097
- Hrvati:- 89%
- Srbi:- 9%
- Ostali:- 2%
Uprava[uredi | uredi kod]
Uz Lovinac obuhvaća i naselja: Gornja Ploča, Kik, Ličko Cerje, Mala Mila, Raduč, Ričice, Sveti Rok, Smokrić, Štikada, Vranik i Žuljine.
Povijest[uredi | uredi kod]
Iznad samog mjesta Lovinac su ruševine srednjovjekovnog grada Lovinca a ima i nalaza iz rimskog doba. U srednjem vijeku posjedovali su plemići Lovinčići. Od početka 16. stoljeća pripadao je banu Ivanu Karloviću. Turci ga osvajaju oko 1522. godine. Nakon izgona Turaka 1689. naseljava ga bunjevačko pučanstvo.
Gospodarstvo[uredi | uredi kod]
Proizvodnja odjeće i rublja, u pravilu se odvijala tijekom zime od pripremljene vune, lana i konoplje. Pojedini dijelovi nošnje, naročito prsluci, ukrašavani su zlatnim ili srebrnim tokama i dukatima. Uz proizvodnju odjeće i rublja od kože se proizvodila i obuća-opanci oputar.
Slavni ljudi[uredi | uredi kod]
- Grof Ivan Karlović
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kod]
- Stari Burg Lovinac
Obrazovanje[uredi | uredi kod]
- Osnovna škola Lovinac sa područnim školama
Kultura[uredi | uredi kod]
Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca, a u susret Božiću, pravio se poseban borak. U jedan otesani otpiljak ugrađuje se svića a drvo se obloži smjesom zemlje, vode i žita i nakon nekoliko dana pažljivo polijeva. Pred sam Božić borak iznikne i dobije oblik stoga, malo se obreže, ukrasi trobojnicom i voćem.