Lažno višeslojan epitel

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uzdužan presek kroz dušnik kičmenjaka - pseudostratifikovan trepljast epitel

Lažno višeslojan epitel (pseudostratifikovan epitel) obrazuju ćelije koje se međusobno razlikuju po morfološkim i funkcionalnim osobinama zbog čega na prvi pogled ovo tkivo izgleda lažno višeslojno. U njegovom obrazovanju učestvuje najmanje dve, kao kod epitela jajovoda, a najviše četiri vrste diferenciranih ćelija, kao što je to kod epitela dušnika i tankog creva.

Epitel tankog creva[uredi | uredi kod]

Obrazuju ga nediferencirane izvorne ćelije i četiri tipa diferenciranih ćelija:

  • enterociti ili crevne apsorptivne ćelije, su cilindrične epitelske ćelije sa brojnim mikroresicama na vršnoj ovršini čije je jedna od uloga upijanje (apsorpcija) hrannjivih materija iz šupljine tankog creva;
  • mukozne (peharaste) ćelije kod kojih je gornja polovina kupolasto proširena i snabdevena sekretornim granulama, a donja je sužena (oblik pehara); ovaj oblik nije prirodan već je posledica fiksiranja materijala jer tada dolazi do bubrenja granula što menja inače cilindričan oblik ćelija; uloga im je lučenje glikoproteinskog sekreta koji u dodiru sa vodom stvara mukusni sloj koji štiti i podmazuje površinu epitela creva;
  • Panetove ćelije (Paneth) imaju ovlik zarubljenih piramida i snabdevene su granulama čiji se sekret izbacuje u lumen creva gde razlaže zidove bakterija čime reguliše crevnu floru; nemaju sposobnost mitoze;
  • enteroendokrine ćelije su malobrojne i proizvode polipeptide koji regulišu varenje hrane na različite načine:

Epitel dušnika[uredi | uredi kod]

Naziva se još i pseudostratifikovan trepljast epitel jer najbrojnije ćelije ovog epitela na vršnoj površini imaju treplje.

Gradi ga četiri vrste diferenciranih ćelija:

  • trepljaste ćelije su cilindrične i na vršnoj površini nose brojne treplje kojima se mukusni sloj zajedno sa udahnutim česticama potiskuje ka ždrelu (pharynx) i time štite disajni organi;
  • mukozne ćelije luče sekret koji čini mukusni sloj koji štiti epitelne ćelije i za njega se lepe čestice prašine;
  • četkaste ćelije sa bojnim mikroresicama na vršnoj površini; imaju čulnu ulogu;
  • endokrine ćelije izlučuju kateholamine i polipeptidne hormone.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, Beograd, 1989.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečje novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Šerban, M, Nada:Ćelija-strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]