Kvint Fabije Piktor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kvint Fabije Piktor (lat. Quintus Fabius Pictor, rođen oko 260. godine st. e., umro oko 190. st. e.) bio je jedan od prvih rimskih istoričara i verovatno prvi u nizu analista, koji pripadaju arhajskom periodu rimske književnosti. Kao pripadnik uglednog roda Fabijevaca, bio je unuk slikara (pictor na latinskom) Gaja Fabija Piktora. Bio je član rimskog senata i borio se protiv Gala 225. godine st. e. i protiv Kartagine u drugom punskom ratu. Nakon poraza kod Kane bio je član rimskog izaslanstva koje je 216. st. e. poslato u Delfe da traži savet proročišta.

Fabije je krajem 3. veka st. e. napisao Anale (Annales) na grčkom jeziku. Smatra se pripadnikom analističke istoriografske tradicije, premda u neznatnim sačuvanim fragmentima njegovog dela nema dokaza da je zaista i pisao analistički, uprkos tome što bi na to upućivao naziv "Anali". Njegovo je delo počinjalo od dolaska Eneje u Lacij, a kao glavne izvore koristio je razne zapise koji su se čuvali u njegovoj vlastitoj porodici i u drugim važnim rimskim porodicama, te svešteničke hronike i spiskove magistrata. Prema Dionisiju Halikarnašaninu (I, 74), Fabije je osnivanje Rima datirao u "prvu godinu osme olimpijade", dakle u 747. godinu stare ere. Delo se završavalo prikazom drugoga punskog rata (do 217. st. e.), u kome je i sam učestvovao i za čije je izbijanje svu odgovornost svaljivao na Kartaginu, posebno na kartaginsku porodicu Barka kojoj su pripadali Hamilkar i Hanibal.

Izgleda da su Fabijevi podaci bili prilično pouzdani. "Anale" su kao istorijski izvor koristili Polibije, Tit Livije i Dionizije Halikarnašanin, a na latinski je bio preveden do Ciceronovog doba.