Korčula

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Korčula (italijanski Curzola, latinski Corcyra Nigra, grčki Korkyra Melaina, staroslavenski: Krkar) je otok u Jadranskom moru, koji pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj. Otok ima površinu 279 km² — dug je 46,8 km i u prosjeku širok 7,8 km — nalazi se južno od dalmatinske obale. S 16.138 stanovnika (podaci iz 2001.) predstavlja drugi najnastanjeniji jadranski otok, iza Krka. Oko 97% stanovništva su Hrvati.

Naseljena mjesta[uredi | uredi kod]

Babina, Blato, Brna, Čara, Grščica, Kneže, Korčula, Lumbarda, Prigradica, Prižba, Pupnat, Račišće, Smokvica, Vela Luka, Zavalatica i Žrnovo.

Geografija[uredi | uredi kod]

Obale[uredi | uredi kod]

Obale Korčule su duge oko 182 km, dobro razvedene, s mnogim zaljevima i uvalama. Sjeverna obala je niska i pristupačna, s nekoliko prirodnih luka, sidrišta i malih zaljeva. Obala se blago spušta u more do 60 m dubine, zaštićena je od južnih i istočnih vjetrova, a zapadni dio je mjestimično izložen buri.

Južna obala je razvedenija od sjeverne, ali znatno strmija i teško pristupačna, sa stijenama visokim do 30 m. Najveće prirodne luke su Zalovatica i Brna, a ima i veći broj sidrišta, mada nedovoljno sigurnih, i kratkih zaljeva. Izložena je južnom vjetru, ali zaštićena od bure.

Na zapadu duboko u kopno se uvlači zaljev Vela Luka (6 nm), zaštićen od vjetra, s muljevitim dnom pogodnim za sidrenje, a na istoku ima više manjih zaljeva.

Korčulu prate nekoliko manjih otoka, naročito na istoku i jugozapadu.

Reljef[uredi | uredi kod]

Korčula je sagrađena od vapnenca, dolomita i lapora. Glavno bilo okružuje otok sa sjevera i juga i spaja se u oblasti Klupca (568 m), najviše točke na otoku. Bila su ispresijecana kratkim poprečnim dolinama blagih strana. Ostali dio Korčule ispunjen je krševitim udolinama, međusobno razdvojenim manjim krševitim uzvišenjima.

Slavni ljudi[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]