Kambodžanske kraljevske kronike

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kambodžanske kraljevske kronike (znane i kao Rajabansavatar i Rapa Ksatr) su zbirka historijskih rukopisa iz XVIII. i XIX. vijeka koji se odnose na početni dio tzv. Mračnog doba kambodžanske historije, odnosno period od prve polovice XV. vijeka (oko 1431.) pa sve početka XVI. vijeka.[1] S obzirom na činjenicu da iz navedenog perioda gotovo pa i ne postoje autentični historijski izvori iz same Kambodže, Kraljevske kronike su, unatoč vremenskom odmaku nastanka, najrelevantniji historijski izvor za taj period. Naime, do kraja XIII. i početka XIV. vijeka, kameni epigrafi na sanskrtu su postepno nestali, a zajedno s njima nestali su i pisani zapisi na kmerskom, koji se nisu pojavili sve do XVI. vijeka. Zapisi iz starog Angkora završavaju s vladavinom kralja Jayavarmana IX. (1327.1336.),[2][3] dok Kronike kao njegovog nasljednika navode vladara po imenu Param Nibbanapad, s tim da ostaje nejasno u kakvom su točno odnosu bili njih dvojica.

Inicijalni rukopisi pisani su na palminom lišću i onda vezani, međutim isti nisu bili dugoga vijeka tako da su dostupne verzije zapravo kopije. Također, velik dio rukopisa sačuvan je tek u fragmentima. Najstarija kronika, Ang Engov fragment, predana je sijamskom kralju Rami I., a datira iz 1796. godine, dok su najmlađi rukopisi nastali u XIX. vijeku. Kronike između ostalog sadrže vladarsku kronologiju, vanjskopolitička pitanja i odnose sa susjedima, interne sukobe među kmerskim kraljevima, građanske ratove, kontroverze oko vladarske sukcesije te probleme oko brakova.[4]

Studija ovih rukopisa oduzima mnogo vremena te zahtijeva iznimnu razinu stručnosti kako bi se dostupni tekstovi interpretirali i sistematizirali, a posebice u kontekstu još uvijek aktualne naučne debate oko razloga i uzroka napuštanja Angkora te generalnog kulturnog propadanja kmerske civilizacije.[5]

Rukopisi[uredi | uredi kod]

Prema dostupnim informacijama, originalni tekstovi Kronika pisani su liturgijskim jezikom na jeziku pali, tako da su ih naučnici morali prevoditi na suvremeni, "svjetovni" jezik. Danas su dostupne 34 kopije tekstova na kmerskom te tri teksta na latinskom; postoji i prijevod originalnog, Ang Engovog fragmenta, na tajlandskom iz 1796. godine, a koji se čuva u Bangkoku. Većina tekstova čuva se u Phnom Penhu, dok ih je dio na čuvanju u Parizu.[6]

Prijevodi rukopisa su objavljivani u različitim vremenskim razmacima od početka XIX. vijeka pa sve do kraja XX. vijeka.

Inicijalna kronika, Ang Engov fragment, godine 1796. uručena je sijamskom vladaru Rami I. te obuhvaća period od sredine XIV. vijeka do sredine XV. vijeka. Ostali značajni tekstovi, sačuvani u cijelosti, su Nanova kronika (skraćeno Nan), Vamn Juonova kronika (skraćeno VJ), Kok Kakova kronika (skraćeno KK) te Ampal Ksatr. Od kasnijih kronika, značajna je Nongova kronika iz 1818. godine.

Historijska točnost[uredi | uredi kod]

Kambodžanske kraljevske kronike su po pitanju historijske točnosti vrlo ambivalentni izvori; s jedne strane, a posebice u usporedbi s vanjskim izvorima iz Tajlanda, Laosa i Kine, one iskazuju brojne probleme s datiranjem, posebice za XIV. i XV. vijek, a ne referiraju ni na neke izrazito važne vojne i političke događaje iz tog perioda.[7] S druge strane, postoje tekstovi koji nevjerojatno detaljno opisuju interne konflikte oko kambodžanskog prijestolja, idući toliko daleko da krive slabost pojedinih vladara za propast države.[8]

Vezano za konkretne događaje, Kronike prezentiraju velike nejasnoće po pitanju trajanja i stupnja sijamske invazije,[9] dok su izvještaji oko pada Angkora izrazito opskurni.[10][11] S druge strane, Kronike i dalje ostaju primarni izvor za proučavanje historije oko pada Angkora i neposredne postangkorske historije.[12][13]

Neki naučnici oduzimaju historiografsku vrijednost ovih tekstova, smatrajući ih dijelom folklora,[14] međutim većinsko je mišljenje kako unatoč fragmentiranosti i složenosti, Kronike daju zadovoljavajuć uvid u tadašnju historiju Kambodže, s tim da se potpunija slika može dobiti tek u kombinaciji s vanjskim izvorima toga vremena.[15]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „AN EIGHTEENTH CENTURY INSCRIPTION FROM ANGKOR WAT - by David P. Chandler”. Siamese Heritage Protection Program. Pristupljeno May 12, 2015. 
  2. „Essay on Cambodian History from the middle of the 14th to the beginning of the 16th Centuries: According to the Cambodian Royal Chronicles”. Sophia University Angkor International Mission. Arhivirano iz originala na datum April 2, 2015. Pristupljeno May 12, 2015. 
  3. „List Of Khmer Kings - Angkor Wat”. cambodia-picturetour.com. Pristupljeno 12 March 2015. 
  4. „Les Chroniques Royales Khmeres”. SEAlang Library Projects. Pristupljeno May 12, 2015. 
  5. „Essay on Cambodian History from the middle of the 14th to the beginning of the 16th Centuries: According to the Cambodian Royal Chronicles”. Sophia University Angkor International Mission. Arhivirano iz originala na datum April 2, 2015. Pristupljeno May 12, 2015. 
  6. „Archaeology in Cambodia: An appraisal for future research”. Khmer Studies. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-13. Pristupljeno 18 May 2015. 
  7. „Cambodia - history - geography - Tai and Vietnamese hegemony”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno May 12, 2015. 
  8. „A Global Encyclopedia of Historical Writing, Volume 2 - Cambodian Chronicles”. Google Books. Pristupljeno May 12, 2015. 
  9. Siamese Attacks On Angkor Before 1430. Association for Asian Studies. JSTOR 2049480. 
  10. „New Perspectives on the History and Historiography of Southeast Asia”. google.com.kh. Pristupljeno 12 March 2015. 
  11. Tricky Vandenberg. „History of Ayutthaya - Ayutthayan Wars - 1556”. ayutthaya-history.com. Pristupljeno 12 March 2015. 
  12. „CAMBODIA 1975-1982”. Michael Vickery’s Publications. Pristupljeno May 12, 2015. 
  13. „Cambodia's cultural heritage considerations in Area Studies by Aratoi Hisao”. googleusercontent.com. Pristupljeno 12 March 2015. 
  14. „Siam Society - Journal of the Siam Society”. siam-society.org. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 12 March 2015. 
  15. „Essay on Cambodian History from the middle of the 14th to the beginning of the 16th Centuries: According to the Cambodian Royal Chronicles”. Sophia University Angkor International Mission. Arhivirano iz originala na datum April 2, 2015. Pristupljeno May 12, 2015. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Garnier, F. (1871). Chronique Royale du Cambodge. Paris. 
  • Vickery, M. (1977). Cambodia after Angkor: the Chronicular Evidence for the fourteenth to sixteenth centuries,. Yale University. 
  • de Berval, René (1959). Kingdom of the Million Elephants and of the White Parasol. Saigon. 
  • Cœdès, G. (1937). Inscription du Cambodge, 8 volumes. Hanoi-Paris. 
  • Simon, W. (1966). Chronology during the Fourteenth and the Fifteenth Centuries, Asia Major, Volume XII. London. 
  • Palmer Briggs, Lawrence (1948). Siamese Attacks on Angkor Before 1430e. Washington D.C.. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]