Kalaj dioksid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kalaj dioksid
IUPAC ime
Drugi nazivi Stani oksid
Kalaj(IV) oksid
Kalajni cvet
kasiterit
Identifikacija
CAS registarski broj 18282-10-5 DaY
13472-47-4 (hydrate)
PubChem[1][2] 29011
EINECS broj 242-159-0
RTECS registarski broj toksičnosti XQ4000000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula SnO2
Molarna masa 150,71 g/mol
Agregatno stanje beli prah
Gustina 6,95 g/cm3
Tačka topljenja

1630 °C

Tačka ključanja

1800–1900 °C

Rastvorljivost u vodi nerastvoran je
Indeks prelamanja (nD) 2,006
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Rutil (tetragonalna), tP6
Kristalografska grupa P42/mnm, No. 136
Geometrija molekula Oktaedralna (SnIV); trigonalno planarna (O2–)
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) ICSC 0954
EU-indeks Nije na listi
NFPA 704
0
2
0
 
Tačka paljenja nezapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Kalaj disulfid
Drugi katjoni Ugljen dioksid
Silicijum dioksid
Titan dioksid
Germanijum dioksid
Cirkonijum dioksid
Hafnijum dioksid
Olovo dioksid
Srodna supstance: oksidi kalaja Kalaj(II) oksid

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Kalaj dioksid je neorgansko jedinjenje sa formulom SnO2. Mineralna forma SnO2 se naziva kasiterit, i ona je glavna ruda kalaja.[3] Ovaj oksid kalaja je najvažnija sirovina u hemiji kalaja. Ova bezbojna, dijamagnetična čvrsta materija je amfoterna.

Struktura[uredi | uredi kod]

On formira kristale sa rutilnom strukturom, u kojoj su atomi kalaja 6-koordinatni a atomi kiseonika tri koordinatni.[3] SnO2 se obično smatra poluprovodnikom n-tipa koji je deficitaran u kiseoniku.[4] Hidratne forme SnO2 se nazivaju kalajnom kiselinom.[5]

Priprema[uredi | uredi kod]

Kalaj dioksid se prirodno javlja. On se prečišćava redukcijom do metala i naknadnim sagorevanjem u vazduhu.[5] Godišnja proizvodnja je oko 10 kilotona.[5] SnO2 se industrijski redukuje do metala ugljenikom na 1200-1300 °C.[6]

Amfoternost[uredi | uredi kod]

Mada je SnO2 nerastvoran u vodi, on je amfoteran oksid. Ruda kasiterit se teško rastvara u kiselinama i bazama.[7] Halogene kiseline napadaju SnO2 i formiraju heksahalostanate,[8] kao što je [SnI6]2-, mada proces može da bude dugotrajan.[9]

SnO2 + 6 HI → H2SnI6 + 2 H2O

Slično tome, SnO2 se rastvara u sumpornoj kiselini dajući sulfat:[5]

SnO2 + 2 H2SO4 → Sn(SO4)2 + 2 H2O

SnO2 se rastvara u jakim bazama formirajući stanate, čija nominalna formula je Na2SnO3.[5]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. 3,0 3,1 Greenwood, Norman N.; Earnshaw, A. (1984). Chemistry of the Elements. Oxford: Pergamon. str. 447–48. DOI:10.1002/crat.2170200510. ISBN 0-08-022057-6. 
  4. Solid State Chemistry: An Introduction Lesley Smart, Elaine A. Moore (2005) CRC Press ISBN 0-7487-7516-1
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Holleman A. F., Wiberg E. (2001). Inorganic Chemistry (1st edition izd.). San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5. 
  6. Tin: Inorganic chemistry,J L Wardell, Encyclopedia of Inorganic Chemistry ed R. Bruce King, John Wiley & Son Ltd., (1995) ISBN 0-471-93620-0
  7. Inorganic & Theoretical chemistry, F. Sherwood Taylor, Heineman, 6th Edition (1942)
  8. Donaldson & Grimes in Chemistry of tin ed. P.G. Harrison Blackie (1989)
  9. Caley, Earle R. (1932). „The Action Of Hydriodic Acid On Stannic Oxide”. J. Am. Chem. Soc. 54 (8): 3240–3243. DOI:10.1021/ja01347a028. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]