Južnoslovenski jezici

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Južnoslovenski/južnoslavenski
Geografska
distribucija:
Jugoistočna Evropa -
Genetska
klasifikacija
:
Indoevropski
 Balto-slavenski
  Slavenski
   Južnoslovenski/južnoslavenski
Podjele:
Istočni južnoslavenski: (bugarski, makedonski).
Zapadni južnoslavenski: (slovenski, srpskohrvatski).
ISO 639-5: zls
  Ostali slavenski jezici
Južnoslovenski jezici formiraju dijalektni kontinuum: slovenački dijalektikajkavsko narječještokavsko narječjetorlačko narječjemakedonski dijalektibugarski dijalekti

Južnoslovenski jezici su jedna od tri grane slavenskih jezika (uz zapadnoslavenske i istočnoslavenske) koja je geografski razdvojena od govornika ostalih slavenskih jezika pojasom gdje se govori njemački, mađarski i rumunjski jezik. Južnoslavenskim jezicima govori preko 30 miliona ljudi u Jugoistočnoj Evropi. Sami južnoslavenski jezici se dijele na istočnu i zapadnu grupu.

Klasifikacija[uredi | uredi kod]

Južnoslavenski standardni jezici

S obzirom na diskusije u vezi klasifikacije južnoslavenskih jezika potrebno je skrenuti pažnju na to da se slovenski, bugarski i makedonski temelje na različitim dijalektima i zato se u njihovom slučaju radi o tri zasebna standardna jezika.[1] Nasuprot njima, standardni jezik Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore temelji se na istom dijalektu (štokavskom),[2] pa se zato ne radi o četiri standardna jezika nego o četiri varijante[3] jednog policentričnog srpskohrvstskog standardnog jezika.[4] Kriterij za klasifikaciju u varijante istog policentričnog standardnog jezika je od samih početaka teorije policentričnosti zajednička dijalektalna osnovica.[5]

Osamostaljenji dijalekti[uredi | uredi kod]

Leksička usporedba[uredi | uredi kod]

Brojevi u različitim južnoslavenskim jezicima:

broj zapadni istočni prajužno-
slavenski
srpskohrvatski slovenski bugarski makedonski crkveno-
slavenski
1 jedan
ˈjedan
ena
ˈena
edin
eˈdin
eden
ˈeden
jedinŭ *jedinŭ
2 dva
dvaː
dva
dˈvaː
dva
dva
dva
dva
diva *dŭva
3 tři
triː
tri
tˈrìː
tri
tri
tri
tri
trije *trĭje
4 četiri
ˈʧetri
štiri
ʃˈtíːri
četiri
ˈʧetiri
četiri
ˈʧetiri
četyre *četɨre
5 pet
peːt
pet
ˈpèːt
pet
pet
pet
pet
pętĭ *pętĭ
6 šest
ʃeːst
šest
ʃèːst
šest
ʃest
šest
ʃest
šestĭ *šestĭ
7 sedam
ˈsedam
sedem
ˈséːdəm
sedem
ˈsedem
sedum
ˈsedum
sedmĭ *sedmĭ
8 osam
ˈosam
osem
ˈóːsəm
osem
ˈosem
osum
ˈosum
osmĭ *osmĭ
9 devet
ˈdevet
devet
dɛˈvèːt
devet
ˈdevet
devet
ˈdevet
devętĭ *devętĭ
10 deset
ˈdeset
deset
dɛˈsèːt
deset
ˈdeset
deset
ˈdeset
desętĭ *desętĭ

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Friedman, Victor (2003). „Language in Macedonia as an Identity Construction Site” [Jezik u Makedoniji s gledišta konstrukcije identiteta]. u: Brian, D. Joseph, ur. (engleski). When Languages Collide: Perspectives on Language Conflict, Language Competition, and Language Coexistence. Columbus: Ohio State University Press. str. 261–262. OCLC 50123480. 
  2. Gröschel, Bernhard (2009) (njemački). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik [Srpskohrvatski jezik između lingvistike i politike]. Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34. München: Lincom Europa. str. 265. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL15295665W.  (COBISS-Sr). (COBISS-Sl). Inhaltsverzeichnis.
  3. Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 77–90. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL15270636W. SSRN 3467646. CROSBI 475567. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-08. Pristupljeno 21.8.2016.  (CROLIB). (COBISS-Sr).
  4. Bunčić, Daniel (2008). „Die (Re-)Nationalisierung der serbokroatischen Standards” [(Re)nacionaliziranje srpskohrvatskog standarda]. u: Kempgen, Sebastian, ur. (njemački). Deutsche Beiträge zum 14. Internationalen Slavistenkongress, Ohrid, 2008. Welt der Slaven. München: Otto Sagner. str. 93. OCLC 238795822. 
  5. Kloss, Heinz (1976). „Abstandsprachen und Ausbausprachen” [Abstand-jezik i Ausbau-jezik]. u: Göschel, Joachim; Nail, Norbert; van der Els, Gaston, ur. (njemački). Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 100 Jahren Forschung. Zeitschrift fur Dialektologie and Linguistik, Beihefte, n.F., Heft 16. Wiesbaden: F. Steiner. str. 310, 312. ISBN 3-515-02305-4. OCLC 2598722. 

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]