Joseph Black

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Joseph Black

Rođenje 16. travnja 1728.
Bordeaux, Francuska
Smrt 6. prosinca 1799.
Edinburgh, Škotska
Državljanstvo Škotska
Polje Fizika, kemija i medicina
Alma mater Univerzitet u Glasgowu, Univerzitet u Edinburghu
Akademski mentor William Cullen
Istaknuti studenti James Edward Smith
Poznat po Latentna toplina
toplinski kapacitet
otkriće ugljikovog dioksida

Joseph Black (Bordeaux, 16. travnja 1728. – Edinburgh, 6. prosinca 1799.) je škotski fizičar i kemičar. Otkrio je ugljikov dioksid. Uveo je razlikovanje fizikalnih veličina topline i temperature, te uveo fizikalne veličine toplinski kapacitet i latentnu toplinu, pa se smatra osnivačem kalorimetrije. Blackovu spoznaju o većoj energiji vodene pare u odnosu na energiju jednake mase tekuće vode pri istoj temperaturi primijenio je James Watt pri razvoju svojega parnog stroja. [1]

Životopis[uredi | uredi kod]

Joseph Black se rodio u Francuskoj jer su njegov otac i majka bavili se trgovinom vinom. Joseph je imao 12 braće i sestara. [2] Pohađao je gimnaziju u Belfastu, da bi 1746. upisao se na Sveučilište u Glasgowu, gdje je proveo 4 godine, da bi nakon toga proveo još 4 godine na Sveučilištu u Edinburghu.

Analitička vaga[uredi | uredi kod]

Oko 1750. razvio je analitičku vagu, koja se zasnivala na vrlo laganoj gredi (nosaču) koja se dovodila u ravnotežu s klinastom polugom, a bila je daleko najtočnija mjerna vaga u to doba. Analitička vaga je mjerni instrument za vrlo točno određivanje mase kemijske tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata kemijske analize. Najraširenija vrsta analitičke vage jest vaga nosivosti 100 grama i osjetljivosti 0.1 miligrama.

Prvi svjetski ledeni kalorimetar, koji se počeo upotrebljavati 1782., a napravili su ga Antoine Laurent de Lavoisier i Pierre-Simon Laplace, da bi odredili količinu topline koja prati određene kemijske procese, a konstrukcija se zasniva na prethodnim proračunima Josepha Blacka kada je otkrio latentnu toplinu.

Latentna toplina[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Latentna toplina

Latentna toplina je toplina koju neka masa tvari mora predati ili primiti iz okoline kako bi promijenila agregatno stanje (oznaka: L) po jedinici te mase (po kilogramu tvari). Jednakost koja vrijedi je:

gdje je: L - specifična latentna toplina po jedinici mase te tvari (J/kg), QL - toplina koju neka masa tvari mora predati ili primiti iz okoline kako bi promijenila agregatno stanje (J), m - masa tvari (kg). Mjerna je jedinica latentne topline džul po kilogramu (J/kg). Iz te jednakosti dobiva se iznos latentne topline:

Za svaku kemijsku tvar razlikuju se specifična latentna toplina isparavanja Li (specifična toplina koju neka masa tvari oslobađa prilikom kondenzacije ili koju upija prilikom isparavanja ili vrenja ili toplina isparivanja) i specifična latentna toplina taljenja Lt (specifična toplina koju neka masa tvari oslobađa prilikom skrutnjavanja ili koju upija prilikom taljenja ili toplina taljenja). [3]

Otkriće ugljikovog dioksida[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Ugljikov dioksid

Joseph Black je pročavao svojstva novog plina koji se pojavljivao u raznim kemijskim reakcijama. Pronašao je da ako grije vapnenac ili mu dodaje kiseline, nastaje plin koji ne podržava gorenje niti omogućuju životinjama disanje. Taj plin je gušći od zraka. Otkrio je ako se gašeno vapno spaja s tim plinom, opet nastaje vapnenac. Na kraju je saznao da se ugljikov dioksid dobiva kao proizvod disanja i vrenja mikroorganizama.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Black, Joseph, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Philipp Lenard: “Great Men of Science”, G. Bell and Sons, London, str. 129, (prevedeno drugo njemačko izdanje), 1950.
  3. latentna toplina, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.