Istraživanje svemira
Istraživanje svemira u užem smislu naziv za djelatnost istraživanja područja van planeta Zemlje koji uključuje direktnu prisutnost umjetnih fizičkih objekata i ljudskih bića u tom području. U širem smislu istraživanje svemira uključuje svaku gore navedenu djelatnost koja se može odvijati i u vojne, ekonomske i neke druge svrhe.
Istraživanje svemira svoje korijene ima u razvoju raketne tehnologije u prvoj polovici 20. vijeka, ali je poticaj dobilo tek nakon završetka drugog svjetskog i početka hladnog rata. Tada su suparničke supersile SAD i SSSR zaključile kako će se eventualni treći svjetski rat odlučiti primjenom interkontinentalnih balističkih projektila, a čiji je razvoj i usavršavanje sa sobom povlačilo nužnost istraživanja ne samo viših slojeva Zemljine atmosfere, nego i svemira. Godine 1945. je britanski naučnik Arthur C. Clarke iznio ideju u instaliranju umjetnih satelita u Zemljinoj orbiti, što su velike sile također prepoznale kao mogućnost za uspostavljanje komunikacijskog sistema, odnosno prikupljanja informacija o neprijatelju.
Zbog svega toga je krajem 1940-ih započela tzv. svemirska utrka između dvije supersile. Ispočetka je SSSR stekao te je 4. 10. 1957. lansiran prvi umjetni satelit iz programa Sputnjik, što predstavlja početak svemirske ere. Četiri godine kasnije Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru. SAD su na to reagirale početkom ambicioznog Apollo programa, kome je cilj bio iskrcavanje astronauta na Mjesec. Nakon što je 21. 7. 1969. godine taj cilj ostvaren, američka javnost ga je shvatila kao krajnje dostignuće koje neće biti premašeno u doglednoj budućnosti te je za istraživanje svemira počela gubiti interes, što se postepeno reflektiralo i na politički establishment.
Gubitak utrke ka Mjesecu je sovjetski svemirski program preusmjerio k još ambicioznijem, ali i teže ostvarivom cilju iskrcavanja ljudske posade na Mars. Zbog toga je 1970-ih uložen veliki napor kako bi se usavršilo dugotrajno održavanje ljudi u svemiru. Rezultat tih napora bio je gradnja prvih svemirskih stanica, odnosno održavanje stalne ljudske prisutnosti u orbiti Zemlje. Američka se u isto vrijeme koncentrirala na nešto praktičniji cilj razvoja orbitalnog transportnog sredstva koje bi se moglo koristiti više puta. Rezultat tih napora bio je Space Shuttle, svemirski brod čiji je prvi model uspješno lansiran 1981. godine.
Završetak hladnog rata je nanio veliki udarac daljem istraživanju svemira, s obzirom da su pobjedničke SAD izgubile značajan poticaj, a Rusija (nasljednica SSSR-a) političku i drugu infrastrukturu za ambicioznije projekte. Također su se i intenzivirale kritike istraživanja svemira koji ga smatraju besmislenim trošenjem ogromnih sredstava koja bi se mogla bolje potrošiti za rješavanje gorućih problema na samom planetu Zemlji. Mnogi također drže da se istraživanje svemira mora ograničiti isključivo na umjetne sonde, jer je održavanje ljudskog života u ekstremnim svemirskim uvjetima preskupo, prerizično i neisplativo.
Usprkos toga, istraživanje svemira je s druge strane dobilo i poticaj zahvaljujući sve većoj kooperaciji bivših protivnika, kao i sve većem broju država koje su odlučile u njemu sudjelovati. Posljednji takav primjer je Kina koja je godine 2003. otpočela sa slanjem ljudskih posada u svemir, a čiji ambiciozni program uključuje slanje ljudskih posada na Mjesec.
