Ilarion Kijevski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ilarion Kijevski
Ilarionovo ustoličenje, ilustracija u Radziwilskoj kronici
CrkvaCarigradska (pravoslavna) crkva
Nadbiskupija/arhiepiskopijaKijevska mitropolija
ProvincijaKijevska mitropolija
MetropolaKijev
Postavljen1051
Stolovanje završilocca. 1055
PrethodnikKiril I
NasljednikJefrem I
Lični detalji
Smrtcca. 1055
NacionalnostRus/Ukrajinac
Denominacijapravoslavlje
Zanimanjesvećenik, pisac
Svetost
Datum slave21. oktobra (po julijanskom kalendaru
Štovanje upravoslavna crkva

Ilarion (ruski: Иларион, ukrajinski: Іларіон; u zapadnim izvorima ponekad navođen kao Hilarion; ? - cca. 1055) bio je mitropolit Kijeva, poznat kao prvi ne-Grk, odnosno domorodac na tom mjestu, kao i autor jednog od prvih sačuvanih tekstova istočnoslavenske književnosti.

O njegovom porijeklu i životu postoje relativno oskudni podaci. Prema Povijesti minulih ljeta bio je monah i svećenik na dvoru kijevskog velikog kneza Jaroslava Mudrog u njegovoj rezidenciji Berestovo. Tamo je stekao reputaciju mudrog i učenog čovjeka. Nakon što je godine 1049. umro kijevski mitropolit Teopempt, Jaroslav ga je imenovao na njegovo mjesto. To je predstavljalo presedan, s obzirom da su mitropolite prije toga imenovali isključivo bizantski carevi; time je Jaroslav simbolički naglasio nezavisnost svoje države, kao i crkve u Kijevu. Tom imenovanju se kao ne-kanonskom usprotivio novgorodski episkop Luka Židjata, koji je zbog toga bio zatočen u Kijevsko-pečerskoj lavri.

Iako je Ilarion relativno kratko boravio na mjestu mitropolita, iza sebe je ostavio niz tekstova koje su citirali i kopirali kasniji kroničari. Među njima se najviše ističe propovijed poznata kao Slovo o zakonu i blagodati.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Prethodi:
Teopempt od Kijeva
mitropolit Kijeva i sve Rusije
1051–1055
Slijedi:
Jefrem I od Kijeva