Ignjat Fischer
| Ignjat Fischer | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Nathan Fischer 18. 6. 1870. Zagreb, Austro-Ugarska |
| Smrt | 19. 1. 1948. (dob: 77) Zagreb, FNR Jugoslavija |
| Počivalište | Mirogoj |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | FNR Jugoslavija |
| Zanimanje | arhitekt |
| Suprug/a | Helena Egersrodfer-Fischer |
| Djeca | Ivana Fišer Marija Magdalena Fischer |
| Roditelji | Samuel Fischer |
Ignjat Fischer (Zagreb, 18. 6. 1870 - Zagreb, 19. 1. 1948), jugoslavenski arhitekt.
Biografija[uredi | uredi kod]
Podrijetlo i obitelj[uredi | uredi kod]
Ignjat (rođen: Nathan) Fischer rođen je 18. 6. 1870, u uglednoj zagrebačkoj židovskoj obitelji građevinskoga poduzetnika Samuela Fischera.[1][2] Oženio se plemkinjom Helenom Egersrodfer, kćerkom vijećnika Kraljevskog stola Sedmorice. Sa suprugom je imao dvije kćeri, Ivanu i Mariju Magdalenu. Događaji prije i tijekom Drugog svjetskog rata utjecali su na Fischerovo zdravlje, nakon čega je teško obolio.[3] Zbog svog židovskog podrijetla režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) ga je često privodio.[4] Njegova kći Ivana kasnije se sjećala: “Otac mi je bio židovskog podrijetla, te je bio zatvaran iako star preko 70 godina. Na posljedicama tih progona teško je obolio te je umro 1948 godine.”[3] Ignjat Fischer je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.[5]
Školovanje i karijera[uredi | uredi kod]
Naslijedivši sklonost arhitekturi od oca, Ignjat se nakon školovanja u Beču i Pragu, vratio u Zagreb. Započeo je djelovati u Zagrebu 1897 godine. U atelieru što ga je vodio s češkim arhitektom Antonínom Hrubýjem projektirao je stambene i trgovačko-stambene zgrade u Donjem gradu. Projektirao je tijekom svoja četiri desetljeća duge karijere sasvim raznorodne zgrade: stambene kuće, poslovne objekte, hotele, bolnice, kino, robnu kuću. U Zagrebu je kasnije otvorio samostalni veliki atelijer u sklopu kojeg je projektirao četrdesetak različitih objekata. Između dva svjetska rata Fischerov atelijer je bio jedan od najvećih i najaktivnijih arhitektonskih atelijera u Zagrebu. U svojoj ranoj fazi jedan je od značajnih arhitekata s prijelaza stoljeća koji su uveli secesiju u hrvatsku arhitekturu. U tom smislu nastaju izrazito kvalitetna ostvarenja poput: privatna poliklinika Sanatorij u Klaićevoj ulici u Zagrebu (danas Dječja bolnica) izgrađen 1908, poznat po V-tlocrtnoj osnovi, prvo gradsko kinokazalište Apollo u Ilici (danas kazalište Kerempuh), zgrada slobodnozidarske lože u Nazorovoj (danas stambena zgrada), uređenje prve zagrebačke moderne robne kuće Kastner & Öhler (današnja Nama), uređenje trga ispred Hrvatskoga narodnoga kazališta s Meštrovićevim Zdencem života, te nerealizirani kompleks opće javne bolnice na Šalati i kuća Rado na Strossmayerovu trgu 7 (1897).[6] Između dva svjetska rata projektirao u duhu kasnog historicizma i umjerenog modernizma.[7] Fischerovi su međuratni projekti snažno utjecali na oblikovanje velegradskoga lica Zagreba. Zgrada Šumarske akademije na Mažuranićevu trgu 5 izgrađena je oko 1920, na istočnoj strani Jelačićeva trga prema njegovu je projektu izgrađena monumentalna palača Gradske štedionice (1922-1925, nadograđena 1931), na uglu Jelačićeva trga i Praške ulice poslovna zgrada Jugoslavenske banke (danas Croatia osiguranje), na istočnoj strani Dolca kuća Arko – Hercog (1929), dvije uglovnice na Trgu žrtava fašizma. Fischerovim je projektom glavni gradski trg spojen 1931 prolazom Harmica s novom tržnicom na Dolcu.[6] Ignjat Fischer je jedan od arhitekata koji je sudjelovao u arhitekturi i gradnji zgrade Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade na Markovu trgu (danas Hrvatski sabor). Fischer je bio član masonske lože "Ljubav bližnjega". To što je bio član lože, nije mu odmoglo u narudžbama. Od njega su, naime, bilo kuće, bilo tvornice, banke, bolnice, naručivali vodeći ljudi Hrvatske počevši od odvjetnika Sudbenog stola Bogdana Medakovića, tadašnji pomoćnika ministra prosvjete Stjepana Radića, doktora Nikole Andrića, predsjednika Hrvatsko-slavonskog ljekarničkog zbora Antuna Kogla, doktor sveukupnog lječništva Eugena Rade, doktora Dušana Plavšića, veleindustrijalca i mecene Vladimira Arka, i drugih.[3]
Galerija radova Ignjata Fischera[uredi | uredi kod]
-
Zgrada Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade na Markovu trgu (danas Hrvatski sabor). -
Palača Gradske štedionice na Trgu bana Jelačića. -
Satiričko kazalište Kerempuh. -
Gradska kavana, Zagreb, snimljeno oko 1933. -
Robna kuća Kastner & Oehler (Nama), oko 1920.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Ivo Goldstein, 2005, str. 287
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 177
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Patricia Kiš (11. 9. 2011). Ignjat Fischer: Projektirao je i Hrvatski sabor, ali i javne kuće u Kožarskoj ulici. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 12. 1. 2014. Preuzeto 30. 3 2014
- ↑ Saša Pavković. Veliki opus napokon valoriziran. Matica hrvatska. Preuzeto 30. 3 2014
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Ignjat Fischer, Mirogoj RKT-9-I-4
- ↑ 6,0 6,1 Institut za povijest i umjetnost; Marina Bagarić; Arhitekt Ignjat Fischer i njegov atelier; stranica 87; 14. 9. 2010, Preuzeto 30. 3. 2014
- ↑ Arhitekt Ignjat Fischer. Muzej za umjetnost i obrt. Preuzeto 30. 3. 2014
Literatura[uredi | uredi kod]
- Marina Bagarić, Sanatorij u Klaićevoj ulici u Zagrebu - djelo arhitekta Ignjata Fischera[mrtav link], Radovi Instituta za povijest umjetnosti br. 30, 2006. elektroničko izdanje ISSN 1845-4534
- Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
