Hromozom 13 (čovek)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Hromozom 13 je autozomni hromozom trinaesti po veličini u humanom kariotipu. Prema položaju centromere pripada akrocentričnim hromozomima. Prema Denverskoj konferenciji iz 1960. godine svrstan je u D grupu. Izgrađen je od 114 miliona parova baza DNK što predstavlja 3,5-4% ukupne količine DNK u ćeliji.

Aberacije hromozoma 13[uredi | uredi kod]

Trizomija hromozoma 13 se u humanoj populaciji javlja sa učestalošću od 1:12000 novorođenčadi. Najčešći uzrok ove trizomije je neodvajanje hromozoma u mejozi roditelja.

Fenotipski se maniofestuje kao Patauov sindrom. Kliničku sliku ovog sindroma karakterišu multipne (višestruke) anomalije (nepravilnosti) :

  • mozga, očiju, srca, bubrega, sistema za varenje;
  • rascep usne, vilica i nepca;
  • polidaktilija
  • životna prognoza je loša pa većina dece umire u prvim mesecima života, a samo oko 10% preživi prvu godinu.

Delecija dugog kraka hromozoma 13 odlikuje se:

Mapirani geni i bolesti/poremećaji[uredi | uredi kod]

genska mapa hromozoma 13
genska mapa hromozoma 13

Geni mapirani na ovom hromozomu uzrokuju sledeće bolesti i poremećaje:

2

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]