Harmonika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Harmonika

Harmonika je aerofoni muzički instrument, veoma prisutan i u tradicionalnoj muzici na prostoru bivše Jugoslavije. Osim u tradicionalnoj, narodnoj muzici, harmonika ili akordeon prisutna je kao instrument i u zabavnoj i u tzv. ozbiljnoj muzici. U upotrebi su dvije vrste harmonika: s klavijaturom i s dugmetima. Veličina i zvukotvorna različitost harmonike ovisi o broju tipaka na klavijaturi, boji registara i količini basova. Za harmoniku postoji danas poprilično opsežna stručna literatura, čijem obogaćenju doprinose i brojne obrade poznatih skladbi velikih skladatelja.

Poznati svjetski harmonikaši[uredi | uredi kod]

Ostali harmonikaši: Lydie Auvray, Freddy Balta, Michel Besson, Heinrich Biegenzahn, Claudia Buder, Klaus Bruder, Jo Ann Castle, Gianni Coscia, Krzysztof Dobrek, Jean-Marc Fabiano, Alexander Flory, Walter Grob, Stefan Hiss, Helmut C. Jacobs, Margit Kern, Karin Küstner, Mikko Luoma, Joseph Marcerollo, Mie Miki, Martin Nauer, Hugo Noth, Klaus Paier, Lasse Pihlajamaa, Peter Ralchev, Viktor Romanko, Hermann Schittenhelm, Alexander Skljarov, Willi Valotti, René Wicky.

Bosanskohercegovački harmonikaši[uredi | uredi kod]

Kompozitori[uredi | uredi kod]

Najvažniji svjetski kompozitori djela za harmoniku:

Ostali kompozitori: Lydie Auvray, Eckart Beinke, Heinrich Biegenzahn, Renato Bui, Tobias Dalhof, Fritz Dobler, Jindrich Feld, Adolf Götz, Ali Gorji, Hugo Herrmann, Stefan Hippe, Alfons Holzschuh, Klaus Huber, Alexander Jekic, Wolfgang Kahl, Sebastian Klein, Sven-Ingo Koch, Babette Koblenz, Hans-Günther Kölz, Ralf Kruck, Torbjörn Lundquist, Tobias Morgenstern, Tapio Nevanlinna, Younghi Pagh-Paan, Ruta Paidere, Bernfried Pröve, Helmut Quakernack, Wolfgang Russ, Charlotte Seither, Vladimir Solotarjow, Norbert Sprave, Manfred Stahnke, Jukka Tiensuu, Heikki Valpola, Albert Vossen, Rudolf Würthner.

Poveznice[uredi | uredi kod]