Hafez al-Asad

Hafez al-Asad
Hafez al-Asad 1987. godine
Predsjednik Sirije
Mandat 12. ožujka 1971. – 10. lipnja 2000.
Prethodnik	Ahmad al-Khatib
Nasljednik	Abdul Halim Kadam (v. d.)
Predsjednik vlade Sirije
Mandat 21. studenog 1970. – 3. travnja 1971.
Predsjednik	Ahmad al-Khatib
Prethodnik	Nureddin al-Atassi
Nasljednik	Abdul Rahman Kleifawi
Tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke
Mandat 21. studenog 1970. – 10. lipnja 2000.
Prethodnik	Nureddin al-Atassi
Nasljednik	Bašar al-Asad
Rođenje	6. listopada 1930.
Smrt	10. lipnja 2000.
Politička stranka	Baasistička stranka (sirijska frakcija)
Zanimanje	Političar

Hafez al-Asad (6. listopada 1930. – 10. lipnja 2000.), sirijski državnik, premijer Sirije od 1970. do 1971. i predsjednik Sirije od 1971. do 2000. godine.

Asad je bio na vlasti gotovo tri desetljeća, duže od bilo koga ranije u Siriji. Prije no što je došao na vlast, u Siriji je bilo mnogo državnih udara i protu-udara, dok je Asad uspostavio stabilnu i centralizirnu vlast, pretvarajući tako Siriju iz vrlo slabe i ranjive u jaku, stabilnu državu. Štoviše, Asad je pretvorio Siriju iz objekta susjednih zemalja u regionalnu silu, utječući na mnoge države u susjedstvu, regiji i šire. Njegova je vladavina donijela i unutarnje promjene, Ustav iz 1973. godine, koji je jamčio ženama jednak položaj u društvu. Asad također ulaže trud u industrijalizaciju, a otvara Siriju i stranome tržištu. Za njegove vladavine otkrivena je nafta, a dio prihoda se počinje ulagati u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, pismenost i urbanu gradnju.

Biografija

Rani život i karijera

Asad je rođen u siromašnoj alavitskoj obitelji na sjeveru Sirije u selu Kardaha. Kao tinejdžer je postao član Baasističke stranke koju je karakterizirao panarabizam i socijalizam. Bio je odličan učenik i dobio je mnogo pohvala, a istovremeno je postao vrlo važan u stranci. Pridružuje se Sirijskom bojnom zrakoplovstvu koje je, kada se on pridružio 1950. godine, bilo tek u začeću. Pokazao se kao vrstan pilot.

Još kao časnik zrakoplovstva, postao je članom vodstva baasističke frakcije u vojsci. Postaje ministar obrane nakon baasističkog državnog udara 1966. godine. Kao ministar obrane izgrađuje snažnu bazu koja će mu pomoći da kasnije postane predsjednik. S ciljem da postane predsjednik, počinje raditi na dobivanju podrške od strane većinskih sunita. U studenome 1970. godine imenovan je predsjednikom vlade, a u veljači 1972. godine napušta vojsku. Kao predsjednik vlade sazvao je Sirijski parlament, a s ciljem da pokaže demokratičnost, uklapa više nacionalističkih i socijalističkih stranaka pod jednu krovnu organizaciju, Narodnu naprednu frontu. Ta ista fronta ga nominira za jedinog predsjedničkog kandidata, a u ožujku 1971. godine, na referendumu je postao i predsjednik s 99% glasova.

Predsjedništvo

Asad priključuje Siriju Federaciji Arapskih Republika u siječnju 1972. godine, zajedno s Egiptom i Libijom. U sklopu te Federacije, ratuje zajedno s Egiptom u ratu protiv Izraela 1973. godine, za vrijeme kojega je Sirijska vojska znatno osnažena i povećana. No, Egipat biva poražen i sklapa mir s Izraelom, što Asadu, kao arapskom nacionalistu, ne ide pod ruku, te se okreće zemljama u regiji s ciljem da osnaži arapski položaj i postavi Siriju kao vodeću arapsku državu. U početku uspijeva ostvariti dobre veze s Irakom, Jordanom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, no te veze su se izjalovile nakon što je Irak pretendirao za vodećim položajem i nakon što je Jordan postao blizak Izraelu. Asad je također uključio Siriju u Libanonski građanski rat, gdje je ostvario uspjeh ostavivši visok utjecaj Sirije u toj državi. Nakon Islamske revolucije u Iranu, Asad se počinje zbližavati s Teheranom, vidjevši u Iranu velikog strateškog saveznika protiv regionalnih suparnika. Sirija je 1980-ih bila među rijetkim državama koje su podržavale Iran tokom rata protiv Iraka.

Najveći domaći neprijatelj Asada bila je organizacija Muslimansko bratstvo. Ta ista organizacija se protivila Asadovom Ustavu iz 1973. godine koji je jamčio jednakost žena u društvu i dopuštao pripadnicima bilo koje vjere da postanu predsjednici Sirije. Nakon žestokog prosvjeda Muslimanskog bratstva, Asad ipak pristaje na uvjet da predsjednik mora biti musliman, no kritizira "primitivno shvaćanje islama". Godine 1982. Muslimanska braća dižu pobunu protiv Asada. Ustanak je na kraju ugušen u njegovom žarištu Hami, a Muslimansko bratstvo je bilo pod snažnom represijom.

Smrt i pogreb

Asad je umro od srčanog udara u lipnju 2000. godine. Pokopan je u rodnom mjestu.

Hafez al-Asad na Wikimedijinoj ostavi