Glosa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Glosa, na starogrčkom znači “jezik”. Kasnije je ova reč poprimila značenje manje poznate reči i tumačenja nekog termina ili izraza. U postklasičnoj praksi, u pravnim školama od kraja III veka bilo je uobičajeno da se uz dela klasičnih rimskih pravnika na margini teksta prave “glose” - tumačenja i objašnjenja.

Komentarisanje pravnih tekstova putem glosa bilo je naročito razvijeno u srednjem veku od strane glosatora Bolonjske škole koji su skupljali glose koje se odnose na isto pravno pitanje i grupisali ih u zbirke koje su se zvale Summae sumarum. Prvi glosator koji je čitao i komentarisao Digesta bio je Irnerije (lat. Irnerius). Poznati glosator Akurzije (lat. Accursius), sabrao je glose svojih prethodnika oko 1250. godine i upotpunio je komentar Justinijanove kodifikacijeGlossa ordinaria, što je bilo od značaja kod recepcije rimskog prava u pravne sisteme evropskih država.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Meinolf Schumacher: "…der kann den texst und och die gloß. Zum Wortgebrauch von 'Text' und 'Glosse' in deutschen Dichtungen des Spätmittelalters." In 'Textus' im Mittelalter. Komponenten und Situationen des Wortgebrauchs im schriftsemantischen Feld, edited by Ludolf Kuchenbuch and Uta Kleine, 207-27, Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 2006.