Genetički inženjering

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Genetički inženjering (tehnologija rekombinovane DNK) obuhvata metode veštačkog obrazovanja novih kombinacija naslednog materijala. Činjenica da je genetički kod univerzalan omogućuje da se genetički materijal jednog organizma prenosi u drugi. Time se dobija organizam sa drugačijom kombinacijom gena, čija se DNK naziva hibridna (rekombinovana) i u prirodi se normalno nikada ne nalazi.

U zavisnosti od toga koji se deo genetičkog materijala prenosi razlikuje se:

  • genski;
  • hromozomski;
  • genomski inženjering

U prvom se manipuliše genima, u drugom hromozomima, a u trećem celim garniturama hromozoma.

Tehnika ove metode se može objasniti na primeru bakterijske sinteze humanog (ljudskog) insulina. Suština ove tehnike je da se humani gen za insulin ugradi u plazmid bakterijske ćelije. Bakterije će zatim po uputstvu tog gena proizvoditi humani insulin.

Postupak je sledeći:

  • isecanje željenog gena iz humane DNK uz pomoć enzima koji će preseći DNK na tačno određenim mestima; enzimi koji ovo omogućuju su restrikcione endonukleaze (makaze)
  • presecanje plazmida istom restrikcionom endonukleazom kojom je isečena humana DNK
  • posle dejstva r. endonukleaza krajevi isečaka postaju lepljivi – pošto su jednolančani teže da hibridizuju sa sebi komplementarnim lancima;
  • humani gen odnosno njegovi jednolančani lepljivi krajevi hibridizuju sa krajevima isečenog plazmida;
  • ligaza (lepak) spaja hibridizovane molekule pri čemu postaje rekombinovana (hibridna) DNK;
  • umnožavanjem bakterija i plazmid se u njima replikuje, tako da se u svakoj bakteriji dobije nekoliko stotina plazmida;
  • bakterija sada može da sintetiše humani insulin.

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]