Galerijev edikt o toleranciji

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Galerijev edikt o toleranciji je naziv za edikt koga je 30. aprila 311. u Nikomediji izdao car Galerije, jedan od tetrarha tadašnjeg Rimskog Carstva, kojim je kršćanima po prvi put priznata sloboda vjeroispovjesti, odnosno službeno obustavljeni njihovi progoni. Galerije je prije toga bio poznat kao jedan od najvatrenijih progonitelja kršćana te se posebno istakao u Dioklecijanovim progonima. S obzirom da je Galerije edikt dao nedugo prije svoje smrti, odnosno kada je bio mučen teškom bolešću, kršćanski apologeti, a posebno Laktancije, su edikt protumačili kao kršćansku pobjedu, odnosno posljedicu grižnje savjesti i straha od Božje kazne.

Suvremeni historičari, međutim, drže da je Galerije bio vođen prije svega političkim motivima, odnosno spoznajom da je kršćanstvo postalo previše snažno, pogotovo u bogatim istočnim provincijama pod njegovom vlašću, te da bi podrška ili barem neutralan stav kršćana, mogao biti koristan u eventualnim obračunu sa drugim vladarima tetrarhije. U svakom slučaju, Galerije svojim ediktom kršćanima nije dao povlašten položaj, nego im tek omogućio vođenje obreda u svojim kućama i crkvama "pod uvjetom da ne krše javni mir", izjednačivši ih tako sa Jevrejima.

Edikt, međutim, nije zaživio. Galerijev nasljednik Maksimin Daja ga je odmah opozvao i ponovno otpočeo progone, koji će biti obustavljeni tek s Milanskim ediktom 313.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]