Farmakokinetičke interakcije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Farmakokinetičke interakcije su interakcije između istovremeno primenjenih lekova, koje se odigravaju na svim farmakokinetičkim parametrima (resorpcija, distribucija, metabolisanja i izlučivanje). Dva leka istovremeno primenjena mogu promeniti dejstvo jedan drugom (tako npr. lek „A“ menja koncentraciju leka „B“ koji stiže na mesto delovanja).[1]

Interakcija na nivou resorpcije[uredi | uredi kod]

Na nivou resorpcije interakcija lekova može biti:[2]

Interkacija na nivou distribucije[uredi | uredi kod]

Jedan lek može da promeni distribuciju drugog, istovremeno primenjenog leka. Tako npr. povećanje slobodne frakcije jednog leka u plazmi (zbog njegovog istiskivanja iz veze sa belančevinama plazme) najčešće se reguliše povećanom eliminacijom. Na taj način uspostavlja se ista ukupna koncentracija leka kao i pre primene „istiskivača“ iz veze sa belančevinama plazme. Ove interakcije su retko od kliničkog značaja.

Promena distribucije može imati i klinički značaj u sledećim slučajevima;[2]

  • Pojava toksičnosti izazvana prolaznim (tranzitornim) povećanjem koncentracije slobodne frakcije leka, do uspostavljanja novog - engl. „steady state“.
  • Ako se doza leka određuje prema koncentraciji leka u plazmi, pre pojave interakcije (pre primene „istiskivača“).
  • Ako istovremeno primenjeni lek usporava eliminaciju prvog leka, tako da se koncentracija prvog leka u plazmi povećava u toku dužeg vremena i dovodi do toksičnosti.

Interakcije na nivou metabolisanja[uredi | uredi kod]

Preko 200 lekova indukuje mikrozomne enzime u jetri i na taj način smanjuje koncentraciju i efikasnost istovremeno primenjenih lekova. Ovom indukcijom može da se razvije (sporo) tolerancija na supstrate odgovarajućih enzima.

Interakcija na nivou izlučivanja[uredi | uredi kod]

Na nivou izlučivanja lekova najznačajniji mahanizmi su;[2]

  • Promena protoka mokraće i/ili promena pH. Promena pH mokraće se koristi u cilju povećanja izlučivanja slabo kiselih materija, kao mera u lečenju trovanja ovim materijama (npr trovanja aspirinom ili barbituratima)
  • Inhibicija tubularne sekrecije Neki lekovi (vidi tabelu lekova u nastavku teksta) inhibišu tubularnu sekreciju (npr probenecid, inhibira sekreciju penicilina), što produžava njihovo dejstvo.
  • Promena vezivanja za albumine plazme (što dovodi do promena vrednosti filtracije)

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Laurence D R, Bennet R N, Brown M J, Clinical Pharmacology, eight edition, Churchill Livingstone 1998.
  2. 2,0 2,1 2,2 Anđelković D i sar. Racionalna savremena farmakoterapija, u Primenjena istraživanja u razvoju lekova, 14 Kongres lekara Srbije, Beograd 2000.

Literatura[uredi | uredi kod]

MA Cos. Interacciones de fármacos y sus implicancias clínicas. In: Farmacología Humana. Chap. 10, pp. 165–176. (J. Flórez y col. Eds). Masson SA, Barcelona. 1997.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]