Fahrudin Razi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Fahrudin Muhamed Razi (persijski: فخر الدين رازي), rođen je 1149. u iranskom Raju, a umro 1209. godine u Heratu (današnji Avganistan).

Život i dela[uredi | uredi kod]

Fahrudin Razi je bio ašaritski teolog, poznat po brojnim kritikama koje je izneo protiv filozofa, pa čak i protiv teologa. Autor je mnogih dela u različitim naučnim oblastima. Jedno od njegovih najvažnijih dela u istoriji islamske filozofije je komentar na Ibn Sinin Išarat.[1]

Napisao je nekoliko knjiga o filozofskim pitanjima, uglavnom vezana za Ibn Sinina mišljenja, u kojima iznosi najoštrije kritike protiv filozofije.[1]

Za razliku od ostalih teologa u to vreme, Fahrudin Razi kritikuje filozofske ideje pridržavajući se svojih teoloških principa, a neke od tih ideja prihvata i koristi u svojim teološkim raspravama. On u uvodu u svoju knjigu al-Mabahis al-mašrikije osuđuje dve grupe mislilaca: one koji slepo slede starogrčku filozofiju i one koji bezobzirno kritikuju sve što je uopšte povezano s filozofijom.[1]

Uprkos verovanju da naučni poduhvati Fahrudina Razija po mnogim osnovama liče na Gazalijeve, ipak treba istaći da postoje tri značajne razlike u pristupima ova dva islamska mislioca.[1]

Prema utisku koji su ova dva islamska učenjaka ostavila na kasnije mislioce, treba zaključiti da je Fahrudin Razi predstavljao simbol oštrog konfikta između teologa i filozofa. To ipak nije bio slučaj sa Gazalijem. Stiče se utisak da se Gazali u svojim kasnijim delima, usled konstruktivnog sučeljavanja s filozofskim idejama, upušta u sufizam, odnosno u gnostičko saznanje, dok Fahrudin Razi posle svega ostaje klasičan islamski teolog.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Tehran Halilović, Seid Halilović, Muamer Halilović, Kratka istorija islamske filozofije , Centar za religijske nauke „Kom”, Beograd, 2014.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Halilović Tehran, Halilović Seid, Halilović Muamer (2014). Kratka istorija islamske filozofije . Centar za religijske nauke „Kom”. Beograd. str. 77—82.