Domentijan Popović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Domentijan Popović

Episkop Domentijan
{{{tekst_uz_sliku}}}

Puno ime Domentijan Popović
1872. novembar 1872.
Sokobanja SokobanjaSrbija
1913. mart 1913.
Mesto smrti:  ()

1872. 1913. Domentijan (svetovno ime Dragutin Popović; Sokobanja, 24. oktobar / 5. novembar 1872Niš, 8 / 21. mart 1913) je bio episkop niški.

Biografija[uredi | uredi kod]

Episkop Domentijan je rođen u Sokobanji 24. oktobra 1872. godine (po starom kalendaru) od oca Krste, protojereja i majke Mileve. Na krštenju je dobio ime Dragutin. Osnovnu školu je završio u mestu rođenja, a četiri razreda gimnazije sa vrlo dobrim uspehom u Aleksincu. Bio je u srodstvu sa mitropolitom Mihailom i po njegovoj želji je prvo stupio u seminariju u Rusiji, a zatim je upisao Duhovnu akademiju u Kijevu. Studije je završio 1899. godine i vratio se u Srbiju sa stepenom kandidata bogoslova. Pre monašenja bio je pisar u šabačkom Duhovnom sudu i nastavnik šabačke gimnazije. Monaštvo i monaško ime Domentijan primio je na dan Vozdviždenja (podizanja) Časnog Krsta - Krstovdan (14. / 27. septembar) 1903. godine, kada ga je episkop šabački Dimitrije rukopoložio u manastiru Petkovica kod Šapca u čin đakona, a sutradan i u čin prezvitera. Sledeće (1904.) godine postavljen je za nastavnika i vaspitača Bogoslovije Sveti Sava u Beogradu. Profesorski ispit je položio 1905. Radi specijalizacije crkvene arheologije proveo je 1906. nekoliko meseci u Lajpcigu i Berlinu (Nemačka). Na prolećnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora 1911. godine jednoglasno je izabran za episkopa niškog 19. aprila / 2. maja, hirotonisan 24. aprila / 7. maja i ustoličen u Nišu na prvi dan Sv. Trojice (Duhova) 29. maja / 11. juna, 1911. godine. U toku svog kratkog delovanja na eparhiji zadobio je opšte poštovanje pastve i srpske javnosti[1]. Prilikom obilaska bolesnika i ranjenika u niškoj vojnoj bolnici dobio je tifus i od njega umro 8. / 21. marta, 1913.[2] Sahranjen je 10. / 23. marta, u episkopskoj grobnici u niškoj Sabornoj crkvi. Opelo je činodejstvovao episkop šabački Sergije.

Iznad grobnice na južnom zidu hrama bila je spomen ploča od belog mermera visoka 65 sm. i široka 80 sm. U gornjem delu ploče bila je slika episkopa Domentijana ispod koje je pisalo: „Domentijan episkop niški / rođen 24. okt. 1872 - umro 8. marta 1913. / Spomen mu podiže mati Mileva”. Dva dana posle velikog požara (12. novembra, 2001. godine) ploča se raspala u prah.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Preosvećeni g. Domentijan otpočeo je zidati na potpuno zdravoj podlozi i uspeh će poglavito zavisiti od moralnog kvaliteta podređenih mu činilaca, kojima on ima da operiše u svojim arhipastirskim kreacijama. Mi mu iskreno želimo uspeha, jer uspeh njegov biće naš opšti uspeh.” (Hrišćanski vesnik - dec. 1911. sv. 12, str. 767, Urednik: A. Obradović, Vlasnik: prota Aleksa Ilić, Štamparija „Srbija”, Beograd)
  2. „Tako su se brzo srušile sve nade, vezivane za čestitu, smernu i skromnu ličnost blaženopočivšeg episkopa Domentijana.” (Lit. 2, str.286)

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Vesnik Srpske crkve za 1911. godinu, Izdaje Svešteničko udruženje, Beograd.
  2. Vesnik Srpske crkve za 1913. godinu, Izdaje Svešteničko udruženje, Beograd.
  3. Petar V. Gagulić, protojerej: Veliki niški Saborni hram, Izdaje Srpska pravoslavna crkvena opština Niš, Štampa: „Grafika” - Prokuplje, 1961.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Prethodnik:
ep. Nikanor Ružičić (1910) / administrator mit. Dimitrije
episkop niški
19111913.
Nasljednik:
ep. Dositej Vasić