Deklaracija Ujedinjenih nacija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Deklaracija Ujedinjenih nacija je dokument iz Drugog svetskog rata potpisan 1. januara 1942. godine od strane 26 vlada zemalja, od kojih su nekoliko vlade u izgnanstvu. Originalne potpisnice su Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Republika Kina, Australija, Belgija, Kanada, Kostarika, Kuba, Čehoslovačka, Dominikanska Republika, El Salvador, Grčka, Gvatemala, Haiti, Honduras, Indija, Luksemburg, Holandija, Novi Zeland, Nikaragva, Norveška, Panama, Poljska, Južna Afrika, i Jugoslavija.

Strane potpisnice su se obavezale na podršku i sprovođenje Atlantske povelje, na iskorišćavanje svih svojih resursa u ratu protiv Sila Osovine i složile da pojedinačno ne sklapaju mir sa Nacističkom Nemačkom, Italijom ili Japanom kao što je Trojna Antanta sklopila sporazum sa Centralnim Silama u Prvom svetskom ratu prema odredbama Pakta jedinstva.

Ujedinjene nacije su postale sinonim tokom rata koji je označavao Saveznike i predstavljao je formalno ime pod kojim su se borili.

Druge zemlje su naknadno potpisale deklaraciju. To su Meksiko, Filipini, i Etiopija tokom 1942, Irak, Brazil, Bolivija, Iran i Kolumbija tokom 1943, Liberija i Francuska tokom 1944. i Peru, Čile, Paragvaj, Venecuela, Urugvaj, Turska, Egipat, Saudijska Arabija, Liban, Sirija i Ekvador tokom 1945. godine.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]