Dalmatinac (pas)
| Dalmatinac | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| ||||||||||||||
| Alternativno ime | ||||||||||||||
| ||||||||||||||
| Zemlja porekla | ||||||||||||||
| Hrvatska | ||||||||||||||
| Klasifikacija | ||||||||||||||
| ||||||||||||||
| Odgajivački sajtovi (спољне повезнице) | ||||||||||||||
| FCI, AKC, ANKC Arhivirano 2007-10-19 na Wayback Machine-u, CKC Arhivirano 2004-09-03 na Wayback Machine-u KC(UK), NZKC, UKC |
Dalmatinski pas (dalmatinac, dalmatiner) veoma je stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre. Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto dalmatinskog psa.
Povijest pasmine[uredi | uredi kod]
Nađene su slike točkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000 godina. Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu jednostavno dalmatiner. Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se koristio kao lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice, katkad i za čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i pratnja vatrogasnim kolima. Instinkt goniča i danas je zadržao.
Obilježja[uredi | uredi kod]
Dalmatiner je veseo i razigrani pas; odan je svojoj obitelji i treba mu društvo. Srednje je veličine i veoma je izdržljiv. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne te mogu biti jantarne, plave ili smeđe boje ili bilo kombinacija tih boja.
Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Dalmatineri mogu puno pojesti te imaju dubok glas. Ženke mogu biti veoma plodne i prosječno okote 8 mladunaca.
Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja. Prosječan životni vijek pasmine je od 12 do 14 godina.
Srodnik je istarskom kratkodlakom goniču i posavskom goniču. Srodnost dalmatinskog psa i istarskog kratkodlakog goniča je dokazana i veterinarskim istraživanjima Tadije Peraića:„Istarski gonič komparativna istraživanja krvne slike“, 1991. i Čedomira Labure: „Istarski gonič istraživanja nekih, dijagnostickih znacajnih biokemijskih parametara u serumu“, 1992.: velika podudarnost fizioloških vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline kod obiju pasmina, kao i vrlo slične genetske formule za boju, čime se dokazalo zajedničko podrijetlo obiju pasmina
