Crnika

Crnika
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Magnoliophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Fagales;
Porodica:	Fagaceae;
Rod:	Quercus;

Crnika, česmina (lat. Quercus ilex) je zimzeleno drvo iz roda hrastova, porodice Fagaceae.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Uspeva u Sredozemlju.^[1] Autohtona je vrsta u Hrvatskoj. Raste u Dalmaciji, Istri i na ostrvima Hrvatskog primorja. U Bosni i Hercegovini je zabilježen u hervegovačkim predijelia, naime u dolini Neretve do Raške gore i Porima, između Drežnice i Mostara, oko Mostara, oko Stoca, kod Ljubinja, u Popovu-polju, kod Trebinja, oko Neuma-Gradca i Neuma^[2]. Najvažnija je vrsta sredozemnog zimzelenog šumskog rastinja. U različitim je stanjima degradacije od makije do ljutih krških priobalnih kamenjara, poput golog dela ostrva Paga.

Izgled[uredi | uredi kod]

Dostože visinu od 10 do 20 metara, u zavisnosti od staništa. Kora mlađeg debla je siva i glatka. Izdanci su dlakavi. Listovi su jajoliki ili duguljasti, 3-7 cm dugi, zašiljenog vrha, ravnih ivica na odraslim primercima ili oštro testerasti na izdancima. Odozgo su tamnozeleni i sjajni, a odozdo belo-dlakavi i kožasti. Peteljka je kratka. Cvetovi jednopolni, muški u visećim resama, ženski pojedinačni Plod je žir, a sazreva u prvoj godini. Po više njih nalaze se na zajedničkoj dršci, a stipule su dlakave i čvrsto prilegle uz kupulu. Drvo je teško i tvrdo.

Ekološki zahtevi[uredi | uredi kod]

U mlađem dobu podnosi puno senke, dok starijim stablima treba puno svetla. Dobro podnosi sušu. U području na kome crnika uglavnom raste, u letnjim mesecima, ponekad jedva padne po koja kap kiše. Prilagodila se na sušu kožastim listovima, uvučenim porama, velikom korenovom mrežom i dr. Vrlo je osetljiva na niske temperature vazduhaa i tla. Ponik ne podnose temperature ispod nule, a kambijum stabiljke može podneti i do –25°C. Otporna je na visoke temperature. Nema velike zahteve prema tlu. Izdanačka sposobnost iz panja je velika. Stabla crnike generativnog porekla mogu da dožive do 1000 godina.