Cijanoza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Cijanoza
lat.
Cyanosis
Centralna cijanoza u bebe, izazvana urođenom srčanom manom.
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10R23.0
ICD-9782.5

Cijanoza, (grč. κυανεος - plava), je znak bolesti koji karakteriše pojava tamnoplave (modre) boje tkiva u organizmu, nastao kao posledica redukcije hemoglobina u kapilarnoj krvi. Cijanoza se najlakše primećuje na korenu nokta, vidljivim sluzokožama, skleri, resici uva, usnama i na prstima gde je koža najtanja.[1]

Patofiziologija[uredi | uredi kod]

Cijanoza nastaje kao klinički znak snižene koncentracije kiseonika (hipoksija) u perifernoj krvi, odnosno kada količina redukovanog hemoglobina (deoksihemoglobina) poraste na najmanje 5 g% (5g/dl) u kapilarnoj krvi. Nastanak cijanoze pre svega zavisi od;

  • ukupne količine hemoglobina u krvi,
  • stepena nezasićenosti hemoglobina,
  • stanja kapilarne cirkulacije,
  • stanja centralnih i perifernih mehanizama regulacije disanja i cirkulacije.

Cijanoza može nastati ne samo kod proširenja kapilara (vazodilatacija), već i u toku njihovog stezanja (vazokonstrikcije) što ima za posledicu usporen protok krvi kroz arterije i vene kože i veće otpuštanje kiseonika. Zato umerena hladnoća čak i kod zdravih ljudi može izazvati cijanozu, delova tela izloženih hladnoći. Kod jake hladnoće cijanoza se ne javlja zbog smanjene potrošnje kiseonika od strane tkiva, izazvane hipottermijom, što inhibira redukciju hemoglobina.[1]

Cijanoza se ne javlja u anemičnoj hipoksiji i ako je količina hemoglobina mala kao i pri trovanju ugljen-monoksidom, koja je maskirana karboksihemoglobinom (koji je crvene boje kao trešnja), i u histotoksičnoj hipoksiji u kojoj je sadržaj gasova u krvi normalan.

Tamna boja kože slična cijanozi može se javiti kod methemoglobinemije, koja zbog veće količine methoemoglobina (jedinjenja ferigvožđa) daje krvi tamnu boju.

Uzroci[uredi | uredi kod]

Prema uzroku (mehanizmu) nastanka, cijanoza se deli na centralnu (kada su promene vidljive na usnama i vidljivom delu sluzokuže glave) i perifernu (kod koje su promene najčešće lokalizovane na gornjim i donjim udovima. Cijanoza može biti i generalizovana ako je praćena istovremenim znacima i simptomima perifernih i centralnih uzroka cijanoze).[2]

Centralna cijanoza[uredi | uredi kod]

Centralna cijanoza nastaje usled niske arterijske saturacije kiseonikom uzrokovane najčešće poremećajima funkcija krvotoka, mozga i organa za disanje, koji dovode do nepotpune oksigenacije krvi u plućima ili većeg otpuštanja kiseonika u tkivima, zbog usporavanja cirkulacije krvi u krvnim sudovima kože i vidljive sluzokože. Prema dužini trajanja cijanoza može biti akutna (kada najčešće nakon 3-5 minuta zahteva hitnu intervenciju lekara) ili hronična u toku hroničnog toka nekih bolesti ili poremećaja. Akutni cijanoza može biti i posledica gušenja (asfiksija) ili mehaničke opstrukcije disajnih puteva, i jedna je od najsigurnijih znakova postojanja blokade ventilacije kroz disajne puteve, i zahteva hitnu intervenciju.

Uzroci centralne cijanoze
Lokalizacija poremećaja Bolest-poremećaj
Centralni nervni sistem
Respiratorni sistem
Kardiovaskaularni sistem
Krvni sistem
Ostalo

Periferna cijanoza[uredi | uredi kod]

Periferna cijanoza je pojava plave boje na prstima ili udovima, zbog neadekvatne cirkulacije. Kada krv koja dospeva do udova nije dovoljno obogaćena (saturisana) kiseonikom ona ima tamniju boju i kroz kožu vidi kao plava prebojenost kože. Svi faktori koji izazivaju centralnu cijanozu mogu izazvati i simptome periferne cijanoze, međutim, periferna cijanoza se može manifestovati i bez promena na srcu, plućima i drugim organima.[4]

Uzroci periferne cijanoze
Lokalizacija poremećaja Bolest-poremećaj
Kao kod centralne cijanoze
  • Svi uzroci centralne cijanoza mogu izazvati i perifernu cijanozu.
Ostali uzroci
  • Arterijska opstrukcija
  • Izloženost tela umerenoj hladnoći (zbog vazokonstrikcije)
  • Rajnodov sindom (zbog vazokonstrikcije)
  • Smanjena srčana aktivnost (npr. srčana insuficijencija, hipovolemija)
  • Vazokonstrikcija kapilara
  • Venska opstrukcija (začepljenje) (npr. tromboza dubokih vena)

Dijagnoza[uredi | uredi kod]

  • Dokazuje se određivanjem parcijalnog pritiska kiseonika (Po2) u arterijskom sistemu i saturacije kiseonika.
  • Policitemia (lat. Polycythemia vera) može da dovede do pojave cijanoze centralnog tipa uprkos normalnoj saturacije kiseonikom jer veliki broj crvenih krvnih zrnaca povećava količinu redukovanog hemoglobina.
  • Diferencijalna dijagnoza cijanoze uzrokovana šantom u srcu ili plućima od one koja je izazvana primarnim oboljenjem pluća postavlja se testom udisanja 100% kiseonika. Kiseonik neće imati efekta na cijanozu izazvanu šantom, ali će cijanoza nestati ako je u pitanju parenhimatozno oboljenje pluća.
  • Ako je saturacija arterijske krvi kiseonikom normalna najverovatnije se radi o perifernoj cijanozi. Pojavljuje se najčešće na nepokrivenim delovima tela ili na vrhovima prstiju, nosu, ušima i obrazima. Uzrokovana je usporenom cirkulacijom u perifernoj vaskularnoj mreži zbog čega se u kapilarnom protoku oslobađa veća količina kiseonika nego što je to normalno, pa krv menja boju (postaje tamnija).
  • Neka oboljenja kao što su mitralna stenoza, pulmonalna stenoza ili insuficijencija srca mogu da dovedu do smanjenog "srčanog odgovora" i pojave periferne cijanoze.
  • Najčešći uzroci cijanoze su povećana napetost nervnog sistema koja udružena sa hladnoćom, izaziva vazokonstrikciju krvnih sudova na periferiji organizma.

Lečenje[uredi | uredi kod]

Lečenje cijanoze je simptomatsko u zavisnosti od bolesti-poremećaja koji je doveo do njene pojave.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 William, F.Ganong, (1993). Pregled medicinske fiziologije. Beograd Savremena administracija.
  2. Arthur c., Guyton (1990). Medicinska fiziologija. Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga, 1520. ISBN 0-7216-1260-1.
  3. Bolesti / Bolesti srca i krvnih sudova (kardiologija) (stetoskop.info)
  4. Prof. dr Božidar Matić: Dermatovenerološka propedevtika, III preštampano izdanje (Medicinski fakultet Novi Sad) 1992. ISBN 86-7197-076-0