Celjski grofovi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Celjski grofovi
Grafen von Cilli
Porodični grb
ZemljaAustrija
Tituledržavni kneževi
OsnivačGebhard
Posljednji suverenUlrih Celjski
Osnivanje12. vijek
Prestanak15. vijek
EtnicitetNijemci

Celjski grofovi (njemački Grafen von Cilli, slovenski Celjski grofje, mađarski Cillei grófok), njemačka plemićka porodična dinastija, koja je tokom 13. i 14. vijeka značajno utjecala na život po Sloveniji i Hrvatskoj.

Historija[uredi | uredi kod]

Celjska dinastija počela se širiti iz malog dvorca i posjeda Braslovče u dolini Savinje, kog su zahvaljujući rodbinskim vezama, naslijedili u 12. vijeku od dotadašnjih Žovneških gospodara (Herren von Sanneck). Svoj glavni posjed Celje stekli su 1322. nakon što su izumrli njegovi prvi vlasnici koruški grofovi iz Heunburga.[1]

Stalnim širenjem svojih posjeda po slovensko, hrvatsko, ugarskim zemljama, dobijali su i titule koje su išle uz to; 1397. postali su zagorski kneževi, zatim su 1407. postali hrvatsko-slavonsko-dalmatinski banovi, nakon toga 1430. i ugarski banovi, da bi kao kruna njihova hijerhijskog uspona 1437. postali državni kneževi.[1] Herman I. Celjski oženio se Katarinom, kćerkom bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Iz tog braka rodio se sin - Herman II. koji je ostvario zenit porodične moći. On je stekao naklonost cara Sigismunda zahvaljujući hrabrosti, jer je upravo on spasio cara od smrti nakon poraza od Osmanlija u Bitci kod Nikopolja 1396.[1] Uz njegovu pomoć stekao je Međimurje i posjede u Hrvatskom zagorju, a proširio je porodična imanja i vlast na grofovije Ortenburg i Sternberg te vlastelinstva u Koruškoj i Kranjskoj.

I Celjski grofovi su htjeli ženidbama i udajama, povećati svoju moć i uticaj, pa su svoje kćeri udavali su za potomke tada moćnih vladarskih dinastija iz srednje Evrope i Balkana, bosanskim Kotromanićima, poljskim Pjastovićima, Jagelovićima, srpskim Brankovićima.[1]

Od svih njih svakako je najbolje prošla udala kći grofa Hermana II. Barbara Celjska, jer se udala za njemačkog cara i ugarsko - češkog kralja - Sigismunda Luksemburškog.

Posljednji muški potomak Ulrih II, imao je silne ambicije da zasjedne na tron kao vladar, zbog svojih ambicija ušao je u sukob sa ugarskom dinastijom Hunjadi. Kad su ga Habsburgovci konačno postavili za regenta umjesto maloljetnog kralja - Ladislava, oni su ga odlučili ubiti. Priliku su dobili u novembru 1456. kad se u Beogradu okupila velika križarska vojska, da spriječi daljnji turski prodor u Evropu. Ulriha II ubio je u Beogradu 9. novembra 1456. - Ladislav Hunjadi, sin Janoša Hunjadija.[1]

Ubojstvom Ulriha II Celjskog, umro je i poslednji muški potomak Celjskih grofova. Dinastija je odumrla a njihovo imanje je prešlo u ruke Habsburgovaca.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Zgodovina” (slovenski). Zavod Celeia Celje. Arhivirano iz originala na datum 2019-06-09. Pristupljeno 03. 05. 2014. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]