Bitka kod Ipsa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka kod Ipsa
Segment rat dijadoha
Datum 301. pne.
Lokacija Ips u Frigiji
Ishod Pobeda Makedonaca i Seleukida
Sukobljene strane
Antigonidi Makedonci
Seleukidi
Komandanti i vođe
Antigon&dagger
Demetrije Poliorket
Lizimah
Seleuk
Prepelaus
Pleistarh
Snage
45.000 pešadije
25.000 lake pešadije
10.000 konjanika
75 slonova
40.000 teške pešadije
20.000 lake pešadije
12.000 iranske konjice
3.000 teške konjice
400 slonova
100 skitskih bojnih kočija

Bitka kod Ipsa odigrala se 301. pne. u Frigiji tokom rata dijadoha (naslednika Aleksandra Makedonskog). Antigon I i njegov sin Demetrije Poliorket se sukobljavaju sa Kasanderom (vladar Makedonije), Lizimahom (vladar Trakije) i Seleukom (vladar Vavilonije i Persije).

Snage protivnika[uredi | uredi kod]

Antigon je bio star 80 godina i posedovao je teritorije današnje Sirije, Turske, Libanona i Judeje. Imao je ogromnu armiju i dotad je pobedio mnoge neprijatelje. Imao je ukupno oko 80.000 vojnika, a od toga 45.000 vojnika teške pešadije, 25.000 vojnika lake pešadije, 10.000 koljanika i 75 slonova. Njegovi neprijatelji su imali nešto manje vojnika (oko 70.000 ), ali Seleuk je došao sa 400 slonova. To je bila jedina veća evropska bitka u kojoj su obe strane imale ratne slonove.

Početni raspored[uredi | uredi kod]

Obe strane postavljaju falange u centar, a laku pešadiju i slonove isturaju napred. Kod strane saveznika Seleuk raspoređuje samo 100 slonova napred, a ostale drži u rezervi. Lizimah i Seleuk raspoređuju podjednako konjice na oba krila. S druge strane Antigon raspoređuje veđi deo i iskusniju konjicu na desnu stranu pod komandom [Demetrija Poliorketa.

Bitka[uredi | uredi kod]

U centru su se sreli laka pešadija i slonovi. Svaka od strana je pokušavala da ubada neprijateljske slonove,a svoje da štiti. Demetrije Poliorket napada konjicom savezničku levu stranu pod komandom Seleukova sina Antioha. Demetrije napreduje kroz savezničku levu strane, ali Seleukovi slonovi iz rezerve blokiraju Demetrijevu nameru da napadne savezničke falange.

U centru Antigonove brojnije i iskusnije trupe su bile bolje u bici, ali saveznički strelci sa konja udaraju na Antigonovu nebranjeno levo krilo. Zasuti strelama Antigonovi ljudi počeše gubiti nadu. Ubrzo je mnogo njih napustilo bitku. Obe armije su postale neorganizovane. Antigon uzaludno pokušava organizovati svoji armiju, ali gine pod kišom strela.

Posledice[uredi | uredi kod]

Antigon je pokušao ponovo ujedinti Aleksandrovo carstvo. Ovim porazom i njegovom smrću pokušaj ujedinjenja je propao, a carstvo se definitivno deli na tri važna centra. Lizimah i Seleuk I|Seleuk dele Antigonove azijske teritorije. Lizimah dobija zapadnu Malu Aziju, Kasandrov brat Kilikiju i Likiju, a Seleuk ostatak. Egipat ostaje pod Ptolemejidima, Makedonija i Grčka su drugi važan centar, a Seleuk sa Sirijom i Vavilonom predstavlja treći bitan centar.[1]

Veze[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]