Biokovo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ovo je glavno značenje pojma Biokovo. Za naselje u općini Foča, BiH, v. Biokovo (Foča, BiH).
Ovo je glavno značenje pojma Biokovo. Za Jadrolinijin trajekt, v. M/T Biokovo.
Biokovo
Pogled na Biokovo iz Tučepi
Visina Sveti Jure - 1762 m
Ostali vrhovi Troglav (1658 m)
Sveti Ilija (1642 m)
Šćirovac (1619 m)
Kimet (1536 m)
Veliki Šibenik (1467 m)
Vošac (1421 m)
Sutvid (1332 m)
Sveti Roko (1228 m)
Bukovac (1262 m)
Planinski masiv Dinaridi
Lokacija
Država  Hrvatska
Splitsko-dalmatinska županija
Najbliža mjesta Makarska, Vrgorac
Geologija
Starost Mezozoik
Planinarenje
Najlakša staza Poučni ekološki put "dr. fra Jure Radić"
Planinarski domovi PD "pod Sv. Jurom"
PD "Slobodan Ravlić" (Lokva)
PD "Vošac"
PD "Podgorska kuća" (Podglogovik)
PD "Bukovac"
PD "Kaoci"
PD "Akademik Josip Roglić"

Biokovo (lokalno Bijakova i Biakova), planinski masiv u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji dijeli Jadran od Zagore. Proteže se od prijevoja Dubci na zapadu do prijevoja Sarnač na istoku, te od prijevoja Turija iznad Župe na sjeveru do makarskog poluotoka Osejava na jugu. U masiv Biokovo u širem smislu ubrajaju se i planine Rilić i Sutvid kao jedna cjelina, te Vrgorsko gorje s hrbatima Šibenika, Mihovila i Matokita kao druga.[1]

Biokovo se nalazi na području gradova Makarska i Vrgorac, te općina Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac. Sela u Zagori pod Biokovom smještena su na 1100 m nadmorske visine.

Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojem se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi Biokovska cesta duga 23 km.

Područje planine Biokovo je proglašeno Parkom prirode 1981. godine. Republika Hrvatska je 1998. godine osnovala Javnu ustanovu Park prirode Biokovo, čija je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka prirode Biokovo.[2][3]

Glavni ulaz na planinu Biokovo, uz brojne šetne staze, nalazi se na 6. kilometru državne ceste Makarska – Vrgorac (predio Stara), gdje počinje Biokovska cesta, a označen je znakovima obavijesti i smeđom signalizacijom.[4]

Reljef[uredi | uredi kod]

Biokovom dominiraju ponikve. Neke su izrazito duboke, čak i više od 100 metara. Neke su urušene, dok se neke nastavljaju u duboke jame. Ovaj specifični oblik površinskog krša naziva se mrežasti krš.[5]

Sveti Jure[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Sveti Jure (Biokovo)
Pogled na Svetog Juru s autoceste A1

Sveti Jure je, sa svoja 1762 metra visine, najviši vrh Biokova i treći najviši planinski vrh Hrvatske, iza vrha Sinjal na Dinari (1831 m) te vrha Kamešnica na planini Kamešnici (1809 m). Do njega je moguć pristup planinarskim stazama, kao i Biokovskom cestom, najvišom hrvatskom prometnicom.

Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji, udaljenu 250 km. U ljetnoj je sezoni vrh atraktivna turistička lokacija, na koju brojne turiste dovoze minibusevi.

RTV odašiljač na Svetom Juri

S obzirom na nadmorsku visinu i činjenicu da se nalazi na razmeđi mediteranske i kontinentalne klime, na Svetom Juri je prosječna godišnja temperatura oko 4 °C, a snijeg se zadržava veći dio godine; ovo je jedna od najhladnijih točaka Hrvatske.[6]

Na samom vrhu, na koji je pristup zabranjen, nalazi se radio-televizijski odašiljač, koji je 1965. godine izgradila tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje sagrađena je i cesta, koja je asfaltirana 1978. godine. Cesta je izgrađena radom i zalaganjem lokalnog stanovništva.. Odašiljač je visok 90 metara, a vrh odašiljača je najviša točka u Hrvatskoj, s visinom od 1850 metara.

Na Svetom Juri se nalazi istoimena crkvica, izgrađena 1968. godine nedaleko od stare crkvice, srušene zbog gradnje odašiljača. Misno slavlje u crkvici održava se zadnje subote u srpnju, kada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice.[7]

Pod vrhom je planinarski dom "Pod Svetim Jurom", u vlasništvu Parka prirode Biokovo.

Ostali vrhovi[uredi | uredi kod]

Osim vrha Sveti Jure koji se nalazi u katastarskoj općini Župa Biokovska, planina Biokovo ima još nekoliko vrhova iznad 1000 metara:[8]

  • Troglav, 1658 m - drugi je po visini vrh Biokova. Nalazi se jugozapadno od Svetog Jure, a zbog strmih sniježnih padina zimi podsjeća na Alpe. Pristup je Biokovskom cestom ili pješice.
  • Sveti Ilija, 1642 m - nalazi se iznad zaseoka Bast u općini Baška Voda. Na njemu je obnovljena crkvica. S južne (primorske) strane je blaga padina, a ostale strane su prilično strme. Podno Svetog Ilije se gradi istoimeni tunel, koji će spajati Zagvozd s Baškom Vodom.
  • Šćirovac, 1619 m - nalazi se između Basta i breljanskog zaseoka Zaveterje. S njega se pruža lijep pogled na kanjon Cetine i zaleđe.
  • Kimet, 1536 m - nalazi se jugoistočno od Svetog Jure. S vrha se pruža pogled na Kamešnicu i Velež, te Pelješac, Korčulu, Mljet i Lastovo, dok se Makarsko primorje ne vidi.
  • Veliki Šibenik, 1467 m - nalazi se oko četiri sata hoda od makarskog prigradskog naselja Veliko Brdo. Vrh je obrastao šumom crnog bora.
  • Vošac, 1421 m - najpopularniji uspon iz Makarske. S Vošca se pruža jedan od najljepših pogleda na Makarsku rivijeru, a na zaravni je PD "Vošac".
  • Sutvid (Sveti Vid), 1332 m i Sveti Roko, 1228 m - Sutvid sa Svetim Rokom čini greben. Nalaze se oko tri sata hoda iz Župe Biokovske. Vrhovi su međusobno udaljeni oko 800 metara. Na Svetom Roku se nalazi istoimena crkvica, u kojoj se svakog 16. kolovoza ako je tada subota, a ako nije onda prve subote iza tog datuma, održava misno slavlje u čast toga sveca.
  • Bukovac, 1262 m - vrh iznad Brela. Pri uspinjanju se može susresti veprove i divokoze. Na oko 1000 m je planinarska (lovačka) kućica, a sa samog vrha se pruža pogled na Omiško i Makarsko primorje.[9]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Masiv Biokova
  2. „Park prirode "Biokovo" - osobna karta”. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-16. Pristupljeno 2012-12-24. 
  3. Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Biokovo, Narodne novine 44/98
  4. „Dopuštena mjesta ulaska u Park”. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-13. Pristupljeno 2012-12-24. 
  5. „imotski.net: Biokovo”. Arhivirano iz originala na datum 2013-02-16. Pristupljeno 2012-12-24. 
  6. „Park prirode "Biokovo" - klima”. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-13. Pristupljeno 2012-12-24. 
  7. Sveti Jure
  8. Najznačajniji vrhovi
  9. „"HPD Imotski - Biokovo - vodič"”. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-04. Pristupljeno 2012-12-24. 
Pogled na Biokovo iz Makarske

Povezano[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Biokovo
Potražite izraz Biokovo u W(j)ečniku, slobodnom rječniku.