Betamax
Betamax je bio analogni video rekorder kojeg je razvila japanska tvrtka Sony te pustila na tržište 10.5. 1975. Videotraka je imala debljinu od 12,7 milimetara te omogučila kupcima da po prvi puta snimaju TV programe i gledaju po volji ili jednostavno kupuju filmove na video tržištu. Godinu dana kasnije pojavio se suparnički VHS video rekorder, kojeg je razvio JVC, čime je izbio rat formata videovrpci.[1] Neki su smatrali da Betamax ima bolju sliku i zvuk u usporedbi sa VHS-om, dok su drugi to osporili.[2]
Samo 1984., Betamax je prodao više od 2,3 milijuna svojih uređaja, ali je te godine VHS prodan u tri puta više primjeraka.[1] Ipak, Sony nije htio odustati od Betamaxa te je nastavio sa proizvodnjom. Istodobno, njemačko poduzeće Grundig i nizozemski Philips nudili su tržištu i svoj rekorder, Video 2000, koji je bio jedini video rekorder koji nije razvijen u Japanu.[3] Sveukupno je 18 milijuna Betamax rekordera prodano diljem svijeta, ali je do 1988. VHS ipak izvojevao pobjedu te dobio prevlast na tržištu, nakon čega je Sony prekinuo proizvodnju. Male količine Betamax videorekordera te usluga popravaka istih nudila se sve do 2002. u Japanu.[4]
Povezano[uredi | uredi kod]
- Sony Corp. of America protiv Universal City Studios, Inc., sudski spor iz 1984. u kojem je Universal tražio zarbranu prodaja videotraka
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 BBC News (28.10. 2002). „R.I.P. Betamax videos”. bbc.co.uk.
- ↑ Jack Schofield (25.1. 2003). „Why VHS was better than Betamax”. Guardian.
- ↑ John Tagliabue (6.9. 1983). „PHILIPS CLOSE TO RAISING ITS INTEREST IN GRUNDIG”. New York Times.
- ↑ BBC News (28.8. 2002). „Betamax finally laid to rest”. bbc.co.uk.